Marinko Lazzarich autor je monografija dvaju najpoznatijih riječkih nogometnih klubova, HNK-a Rijeka i HNK-a Orijent.
Lazzarich je odrastao u nogometnom miljeu, nogomet je počeo igrati u školi nogometa HNK-a Rijeka, 1979. godine igrao je u finalu Kvarnerske rivijere, tijekom studija igrao je nekoliko klubova.
Vrhunac akademske karijere dosegnuo je na Učiteljskom fakultetu u Rijeci, evo kako je Izv. prof. dr. sc. Marinko Lazzarich pristupio pisanju dviju monografija:
- Za razliku od znanstvenih članaka u pripremi monografija sportskih klubova valja razmišljati o čitateljima, stoga je pristup ležerniji, više publicistički, bez pretjeranih elaboracija, navođenja izvora i fusnota. Ne inzistiram na znanstvenome diskursu, niti citiram znanstvene radove. Fokus je na iščitavanju tiska i različitih publicističkih izvora. I u pripremi monografije HNK Rijeka i pri pisanju monografije NK Orijent izravni kontakti s akterima minulih zbivanja oduzeli su mi najveći dio vremena. Kako oba kluba egzistiraju u dužem vremenskom razdoblju, a klupska arhiva je vrlo skromna ili uopće ne postoji, tragao sam za odgovorima među živućim sudionicima, nogometašima, trenerima, sportskim dužnosnicima. Ipak, uspio sam kontaktirati neke važne osobe, poput Bruna Petralija, pravu hodajuću enciklopediju fjumanskoga nogometa, legendarnoga igrača i trenera NK Kvarnera, odnosno Rijeke Stojana Osojnaka, Oliviera Nardija i Maria Gardasanicha, tada najstarijih živućih nogometaša Fiumane i Magazzini Generalija, koji su se našli u prvoj postavi poslijeratnoga FD Kvarner. Od starih Sušačana svakako valja spomenuti Branka Jadra, nekadašnjega igrača i dugogodišnjega klupskoga djelatnika, koji je samo deset godina mlađi od „ponosa Sušaka“, pravoga živućeg prenositelja proživljenih zbivanja u i oko kluba. Zatim pedantnoga kroničara Iva Paškvana u čijem sam bogatom privatnom arhivu našao gotovo sve podatke o povijesnom razvoju Orijenta, starijih igrača koji su godinama igrali i radili u klubu, poput Luciana Udovicha, legendarnoga kapetana jakog Orijenta koji je 1969. godine pod trenerskom palicom Đalme Markovića kucao na vrata prve savezne lige u Jugoslaviji, Luciana Celića, nogometaša i dugogodišnjega trenera crvenih s Krimeje, Pegle Tićka i mnogih drugih. Priprema monografije rudarski je posao. Na Orijentovoj sam monografiji radio godinu dana, a monografiju HNK Rijeka pripremao sam gotovo četiri godine. Dakako, imao sam važne suradnike, a nezanemariva je uloga urednika i recenzenata. Kantridu bijelih snova uređivao je Goran Moravček, recenzirali su Mišo Cvijanović i dr. Žarko Tomljanović, dok su monografiju Neka bude Orijent recenzirali pravnik dr. sc. Željko Bartulović i kineziolog dr. sc. Vilko Petrić. Svi oni uz autora snose odgovornost za krajnji produkt.
Kako ste odredili polazište u tumačenju povijesnog kontinuiteta u monografijama Rijeke i Orijenta?
- Odgovarajući na postavljeno pitanje potrebno je motriti širi kontekst, povezanost nogometa, politike i nacionalizma, analizirati presudne društvene i političke događaje koji su se neminovno odrazili na razvoj klubova u našoj regiji. U razrješavanje dvojbe o sportskim korijenima HNK Rijeka moramo se vratiti u daleku prošlost. Završetkom Drugog svjetskog rata u novoj državi ministar narodnoga zdravlja u Vladi NR Hrvatske Aleksandar Koharović donio je odluku (4. 6. 1945.) o raspuštanju „uprava svih sportskih saveza, podsaveza, župa, klubova i ostalih fiskulturnih udruženja na području Federalne Hrvatske, koji su djelovali za vrijeme okupacije od 10. travnja 1941. godine. Sva pokretna i nepokretna imovina športskih foruma i klubova raspuštenih uprava povjerava se do daljnje odredbe na čuvanje i raspolaganje Zemaljskom fiskulturnom odboru Hrvatske.“ Sušačka Viktorija nije mogla nastaviti svoje djelovanje pod tim imenom, primjerice. Od posljedica te odluke bili su pošteđeni neki prijeratni radnički klubovi, ali su i oni preoblikovani u fiskulturna društva. S obzirom da je od 1945. godine Sušak, a potom i Rijeka, bio dio NR Hrvatske, odluka ministra Koharovića odnosila se i na riječke klubove. Politika je odigrala značajnu ulogu u svim sferama poratnoga života, tako i u nogometu. Zasigurno je bilo političko pitanje kako će se klubovi sljednici tretirati u odnosu na raspušteni klub. Fiskulturno društvo Kvarner, sukladno tadašnjoj sovjetofiliji, bio je novi klub i nije mogao biti pravni i formalni sljednik Fiumane jer taj klub nije više djelovao na ovim prostorima. Za neupućene valja ponoviti da je na izvanrednoj skupštini Gradskog odbora za sport u srpnju 1954. godine odlučeno da se reorganizira NK Kvarner te je, između ostalog prihvaćen prijedlog o promjeni naziva kluba u Nogometni klub Rijeka, kako bi predstavnik najveće luke u državi nosio ime svoga grada. Radi se, dakle o istome klubu osnovanom 1946. godine.
U novijoj monografiji HNK-a Rijeka naslovljenoj "Rijeka bijelih snova" povijesni kontinuitet riječkog prvoligaša seže do US Fiumane, u vašoj monografiji "Kantrida bijelih snova" povijest riječkog prvoligaša ne seže dalje od II. svjetskog rata?
- U prijeporu oko godine osnutka današnjega prvoligaša, međutim, najvažnije je pitanje pravnoga i sportskoga sljedništva. U formalnom i pravnom smislu US Fiumana i novoosnovani FD Kvarner bili su različiti klubovi. Osnivačka skupština određenoga sportskog društva automatski označava prestanak djelovanja prethodnoga, prekid pravnoga i sportskoga sljedništva. Fiskulturno društvo Kvarner službeno je utemeljeno osnivačkom skupštinom 29. srpnja 1946. godine što automatski označava početak i egzistiranje novoga pravnoga subjekta. Iz osnivačkih akata FD Kvarner razvidno je da se radi o potpuno novom klubu. Kvarner je registriran u državnome savezu s novim identifikacijskim brojem. Klub nije imao obaveza od onoga koji je prestao postojati, tako da nema niti njegova prava. Nadalje, Kvarner je okupio igrače iz različitih gradskih klubova i nogometaše iz drugih krajeva zemlje od kojih su pojedinci prethodno nosili dres Fiumane. U početnim godinama Kvarner je uglavnom odigravao utakmice na Partizanovom igralištu u ulici Cellini, a velik dio stanovništva talijanske nacionalnosti napustio je grad pa ne možemo govoriti o nepromijenjenome navijačkome korpusu. Novoosnovani je klub osim naziva ustrojio i novu upravu i stručni stožer. U odnosu na Olimpiju i Fiumanu klub je imao drugačija klupska obilježja i boju dresova. Klubovi su se natjecali u različitim nacionalnim prvenstvima pod zastavama različitih država i političkih uređenja. Osim toga, nezanemarivo je postojanje istoimenoga kluba u Italiji, registriranoga u FIGC-u pod imenom predratne Fiumane. Fiumana i HNK Rijeka, dakle nemaju zajednički pravni, ali ni sportski kontinuitet. Nogomet se, dakako, u Rijeci igrao i prije osnutka Olimpije i Fiumane, ali to ne znači da je današnji prvoligaš tada utemeljen. U aktualnom Zakonu o sportu stoji da je klub nakon preoblikovanja u sportsko dioničko društvo pravni sljednik dotadašnjeg kluba udruge. U poslijeratnim aktima toga nije bilo. U kontekstu US Fiumana i HNK Rijeka radi o dvama različitim klubovima. Budući da po očevoj liniji baštinim fjumanske korijene, itekako bih mogao biti pobornikom opcije o istovjetnosti Fiumane i Rijeke, no, od subjektivnih interesa daleko mi je važniji objektivan i argumentiran prikaz povijesnih zbivanja.
Zašto ste u monografiji Orijenta drugačije tumačili povijesni kontinuitet sa stanovišta pravnoga i sportskoga sljedništva?
- Nogometni klub Orijent za razliku od Fiumane nije bio „raspušten“ po završetku 2. svjetskog rata, niti je njegova imovina zaplijenjena prema odluci ministra Koharovića. Jednostavno nije nastavio s aktivnim djelovanjem nakon rata. Postavlja se, međutim pitanje o prijepornoj situaciji klupskoga stečaja 2014. godine, tj. može li se današnji Orijent povezati sa svojim prethodnikom koji je te godine „ugašen“? Na kraju 2013./2014. prvenstvene sezone u Trećoj ligi zapad NK Orijent je banktorirao. Sudskom je odlukom, a na prijedlog vjerovnika, proglašen stečaj i klub je brisan iz registra udruga. Na konstituirajućoj Skupštini formirana su tijela pod novim imenom HNK Orijent 1919, pripremljen je i Statut kluba po kojem novoimenovani klub preuzima sve vrijednosti i slijedi tradiciju NK Orijent. Klub je započeo djelovati od najnižega ranga natjecanja – Prve županijske lige. Često se i u inozemstvu događa da neki tradicionalni klub ode u stečaj i prestane postojati, a „zamijeni“ ga novoosnovani klub koji preuzima njegovu tradiciju, boje, stadion, a koji put, ako to savez dopusti, i njegove trofeje. Pravnim jezikom rečeno, čim je stečajni postupak zaključen, pravni subjekt briše se iz postojećega registra. Dakle, NK Orijent je kao udruga bio ugašen i ne može biti riječi o pravnom sljedništvu. HNK Orijent 1919 dobio je novu upravu i trenera, ali je od prethodne sezone u seniorskom timu ostalo čak 10 igrača, među kojima i najbolji strijelac lige u prošlogodišnjoj sezoni Stjepan Mikulić. Obilježja kluba, boja dresova i grb ostali su nepromijenjeni, kao i stadion na kojem je momčad nastupala i navijačka skupina Red fuckers. Sve to govori u prilog da sportsko sljedništvo itekako postoji. Dakako, i aktualna uprava kluba podržava to stajalište.