Marinko Lazzarich autor je monografija "Kantrida bijelih snova", "Neka bude Orijent" i "100 godina stadiona Kantrida".
Dok je dječački zaneseno nogomet učio igrati u školi nogometa HNK-a Rijeka sedamdesetih godina prošlog stoljeća, nije mogao ni pretpostaviti da će jednog dana kao izvanredni profesor Učiteljskog fakulteta u Rijeci pisati znanstvene radove s nogometnom tematikom.
Izv. prof. dr. sc. Marinko Lazzarich objavio je u svibnju 2023. godine znanstveni članak naslovljen "Aktualizacija povijesnoga nasljeđa i sportskih korijena Hrvatskoga nogometnog kluba Rijeka", u kojemu negira pravni kontinuitet klubova US Fiumana i HNK Rijeka, u zaključku je napisao sljedeće: 
Nogomet je urezan u povijest grada Rijeke jer je u povijesnim distorzijama nerijetko značio više od igre. Prijepor oko godine osnutka HNK Rijeka i njegova imena postavlja se kao formalno-pravno ali i ideološko pitanje, upućujući na još uvijek aktualnu raspravu oprečnih gledišta na prostoru granice. Otegotna je okolnost što su u brojnim migracijama zagubljeni relevantni dokumenti ostavši zauvijek nedostupni široj javnosti, čijom bi analizom bilo jednostavnije pratiti povijesni (dis)kontinuitet klupskoga razvoja u prostoru nekadašnjega kamenoloma.
Teza o istovjetnosti navedenih klubova prvenstveno nema dostatno pravno i formalno utemeljenje. US Fiumana i HNK Rijeka nemaju zajednički pravni kontinuitet.
Kroz povijest gradskoga nogometa moguće je, međutim, promatrati kontinuitet tradicije koju je Rijeka s vremenom izgubila.
Trajnost sportske tradicije i prakticiranja nogometne igre u prvoj polovini 20. stoljeća. Taj se kontinuitet ogleda u sportskom ugledu i ulozi Olimpije, Glorije, Fiumane i Kvarnera/Rijeke kao vodećih nogometnih klubova u gradu.
Na kraju valja naglasiti da nogomet kao socijalno „prizemna stvar“ itekako može postati izazovnom istraživačkom temom, stoga vjerujemo da će ova studija biti poticajna podloga za buduća komplementarna istraživanja povijesti sporta. Rijeka je grad s nizom partikularnih identiteta od kojih je jedan i sportski.
I u njemu se, između ostaloga, zrcali kozmopolitski karakter Luke različitosti, sredine koja se više ne može ukalupiti u shemu grada granice jer je spremna suočiti se sa svojim povijesnim nasljeđem i u domeni sporta.
Zbog lakšega pregleda obiman tekst objavljujemo u šest zanimljivih nastavaka bez fusnota, izvorni znanstveni članak možete pročitati OVDJE
Prvi dio: Ova tema zahtijeva komplementaran istraživački pristup
Tijekom 20. stoljeća grad Rijeka doživio je mnogobrojne državno-pravne promjene našavši se u nekoliko državnih tvorevina, od kojih je većina imala autoritarne značajke.
Društvena i politička previranja odrazila su se u svim segmentima gradskoga života. Ovaj rad usmjeren je sportskoj dimenziji problematike suživota u višekulturnoj sredini. Propituje se odnos politike, društva, sporta i
nacionalizama na prostoru Kvarnera i motri u kojoj je mjeri nogomet upisan u povijest Rijeke.
Nastoji se preispitati poveznica između HNK Rijeka i kluba CS Olimpia koji je osnovan 1906. godine da bi se 1926. fuzionirao s CS Glorijom u Unione sportiva Fiumana.
Problematizira se teza o njihovoj istovjetnosti te odgovara na pitanje jesu li klubovi koji funkcioniraju u gradu u prvoj polovici 20. stoljeća izravna preteča današnjega HNK Rijeka.
Povijesni je pregled retrospektiva minulih zbivanja na sportskom borilištu i izvan njega. Fokus teksta je na dvama razdobljima: razdoblju Kraljevine Italije i razdoblju Federativne Narodne Republike Jugoslavije.
Uvod
Rijeka je oduvijek slovila kao grad suprotnosti, mediteranska luka koja je determinirana geografskim položajem raskrižja putova.
Dvadeseto je stoljeće razdoblje najradikalnijih političkih promjena u gradu. Parafrazirajući Churchillovu misao o burnoj povijesti Balkana mogli bismo reći da je Rijeka u 20. stoljeću proživjela više povijesti nego što je mogla podnijeti.
U nepunih 80 godina bila je dijelom čak sedam državnih tvorevina: početkom stoljeća Austo-Ugarske Monarhije, završetkom Prvoga svjetskoga rata nakratko Države SHS, potom Talijanske regencije Kvarnera, Slobodne Države
Rijeke pa Kraljevine Italije, tijekom Drugoga svjetskog rata grad je bio pod njemačkom okupacijom, pripavši nakon rata FNR/SFR Jugoslaviji te na kraju stoljeća Republici Hrvatskoj.
Većina državnih režima imala je autoritarne značajke. Ratove i poraća obilježile su dobrovoljne i prisilne masovne migracije stanovništva koje su uzrokovale brojne ljudske traume i promjenu demografske i kulturne slike Rijeke.
U graničnom području isprepletale su se različite nacije i etniciteti, ali su dominirale dvije kulture: hrvatska i talijanska.
U međuraću se Rijeka/Fiume nalazila u sklopu Kraljevine Italije pa je u priobalju talijanska sastavnica bila neodvojivi dio društvenoga i političkoga života. Radikalne političke promjene uzrokovale su nacionalnu polarizaciju
građana Rijeke u dvije suprotstavljene skupine. U nepovoljnim okolnostima poljuljane nacionalne i jezične ravnoteže građani Rijeke bili su taoci agresivne politike nacionalizma: jednom su žrtve bili Hrvati, nakon toga Talijani.
Aura višekulturnoga urbaniteta najprije je zasjenjena erupcijom fašizma a potom represijom komunizma.
Završetkom Drugoga svjetskog rata dolazi do promjene „istočne granice Italije“ i masovnoga iseljavanja stanovništva. Do 1954. godine Rijeku napušta većinski dio građana talijanske nacionalnosti.
Zbivanja u poraću i socijalistička preobrazba prostora iz temelja su promijenile socijalnu sliku grada, ali i njegov identitet.
Povijesnih intruzija u Rijeci nije bio oslobođen ni sport, poglavito nogomet.
Nogomet je svojevrsno ogledalo društva, a može postati poticajnom podlogom za istraživanje važnih društvenih promjena.
U hrvatskoj znanstvenoj literaturi nije se previše pisalo o međuodnosu nogometa i društveno-političkih procesa.
Znanstveni članci o nogometu bave se određenim aspektima nogometne igre, pogotovo navijačima.
Proučavanje sporta ipak omogućuje uvid u društvene i povijesne fenomene posebice u vrijeme političkih tranzicija.
Sport i nogomet kao vrhunac discipline postaju izvanredan medij u stvaranju nacionalnih osjećaja i davanja ljudima konkretne prilike za upoznavanje inače apstraktne nacije.
To osobito vrijedi za višeetničke sredine u krizama državne suverenosti.
Historiografi su o važnim promjenama u sportskom životu Rijeke pisali parcijalno, a njihovo je stajalište nerijetko bilo uvjetovano ideološkom ili nacionalnom pripadnošću.
Na primjeru Hrvatskoga nogometnog kluba Rijeka može se pratiti povijesni razvoj popularnoga sporta u Hrvatskom primorju.
Na stadionu Kantrida odigravana su tri različita nacionalna prvenstva: talijanska Divisione Nazionale, Serie B, Serie C, jugoslavenska Savezna liga i Hrvatska nogometna liga.
Kantrida je bila prizorištem prelamanja sportskih ali i političkih interesa, stoga je kroz mijene nekadašnjega kamenoloma moguće motriti socijalni i kulturološki razvoj grada Rijeke.
Nogomet je i danas sjecište društvenih podjela. Tekstovi hrvatskih i talijanskih kroničara svjedoče raznovrsnim nerijetko protuslovnim perspektivama i tumačenjima povijesnoga razvoja nogometa u međuraću.
Riječ je o kontrastnim narativima, različitim povijestima riječkoga nogometa.
Povod za ovo istraživanje najnovija je monografija riječkoga prvoligaša naslovljena Rijeka bijelih snova u kojoj se navodi da je HNK Rijeka legitimni sljednik Cluba sportivo Olympia (kasnije Olimpia), osnovanog 1904.
godine.
Klub je objedinjavao više sekcija, a dvije godine kasnije pokrenuo je i nogometnu sekciju.
Dogodit će se to 25. 11. 1906. godine. Ovaj datum može se smatrati začetkom riječkog nogometnog prvoligaša.
Dvadeset godina kasnije Olimpia će se s riječkom CS Glorijom fuzionirati u klub pod imenom Unione sportiva Fiumana.
Aktualna uprava kluba smatra 1906-tu ishodišnom godinom postanka današnjega HNK Rijeka ističući da je klub formalni sljednik Olimpije i Fiumane, što bi značilo da preuzima sva prava prethodnika.
Tim je postupkom izmijenjen podatak iz dosadašnjih bibliografskih izvora i službenih klupskih tiskovina u kojima se kao polazišna godina današnjega prvoligaša s Kvarnera navodi 1946. godina.
Promjenom datuma nastoji se izraziti kontinuitet egzistiranja i povezivanje HNK Rijeka s klubovima iz prve polovine 20. stoljeća.
Informacija je izazvala reakciju šire sportske javnosti, ali i raspravu o pravovaljanoj godini postanka kluba.
Kako ovaj podatak predstavlja drastičan odmak od dosadašnje klupske i hrvatske historiografije, postavlja se pitanje je li aktualizacija sportskih korijena potaknuta željom za raščišćavanjem povijesnih činjenica, svojevrsnim rebrandingom ili potrebom za izmišljanjem tradicije.
Je li HNK Rijeka doista formalni i pravni sljednik Olimpije i Fiumane i kada je zapravo klub osnovan?
Ova tema zahtijeva komplementaran istraživački pristup.
S obzirom na složene društveno-političke procese osim historiografskoga valja propitati pravni i sociološki problemski aspekt.
U potrazi za odgovorima povlačit ćemo analogiju među pojavama u duljem vremenskom kontinuitetu primjenjujući komparativno-povijesnu metodu.
Motrit ćemo zbivanja na prostoru nekadašnje Julijske krajine.20 Analizirajući pojave politizacije nogometa u SFR Jugoslaviji kratko ćemo se osvrnuti na povijesni razvoj nogometa u Puli.
Da bismo jasno artikulirali probleme i ispitali uzročno-posljedične veze, eksplicirat ćemo sadržaj po kronološko-problemskom principu.
Iscrpan prikaz riječke prošlosti zahtijeva proučavanje arhivskih izvora i literature na više jezika, stoga će se ova studija temeljiti na proučavanju primarnih i sekundarnih izvora.
Za kontekstualizaciju položaja Rijeke, Hrvatskoga primorja i Istre u međuraću i poraću poslužit ćemo se znanstvenim doprinosima Ferda Čulinovića, Franka Dote, Darka Dukovskog, Marina Micicha, Richarda Millsa, Raoula Pupa i Alberta Zanettija Lorenzettija.
Na osnovi arhivske građe pohranjene u Državnom arhivu u Rijeci opisat ćemo nastanak FD Kvarner.
Iz ostavštine Livija Bastiancicha osvrnut ćemo se na poslijeratnu Fiumanu u Torinu i poteškoće s kojima se klub suočavao u radu.
Osim uvida u dostupne povijesne dokumente, iščitavanjem onodobnoga tiska i različitih publicističkih izvora istovremeno ćemo vrednovati prethodna istraživanja o nogometnim klubovima u Rijeci u prvoj polovini 20. stoljeća.
To se prvenstveno odnosi na priloge Ferruccia Burburana, Luce Dibenedetta, Tonka Kraljića, Igora Kramarsicha, Marinka Lazzaricha, Zlatka Moranjka, Antona Percana i Elvina Tomasinija.
Od stanovite koristi bit će i memoaristički naslovi.
Pri artikulaciji problema propitujući jesu li sportski korijeni HNK Rijeka austrougarski, talijanski ili hrvatski, nastojat ćemo potvrditi sljedeću tezu – socijalna previranja nacionalne provenijencije i politički pritisci bitno su utjecali na egzistenciju sportskih društava u gradu, stoga su riječki nogometni klubovi Olimpia, Fiumana i Kvarner / Rijeka u različitom pravnom položaju.
HNK Rijeka nije izravni sljednik klubova Clubo sportivo Olimpia i Unione sportiva Fiumana.
Ovaj je rad svojevrsna provjera postojeće sportske historiografije upućivanjem na ključne događaje na području Rijeke i sjevernoga Jadrana koji su ostavili traga na stanovništvu regije, a vidljivi su i danas.
Propitujući koncept tematizacije i interpretacije nogometnih zbivanja pod stijenama Kantride usmjerit ćemo se na dva povijesna perioda: razdoblje Kraljevine Italije i razdoblje FNR Jugoslavije.
Motreći povezanost nogometa, politike i nacionalizma navest ćemo prijelomne društvene i političke događaje koji su umnogome utjecali na sveukupno ozračje u riječkom sportu, no susret s poviješću na kvarnerskome prostoru prvenstveno je u funkciji razrješavanja dvojbe o sportskim korijenima Hrvatskoga nogometnog kluba Rijeka.
