Aris Naglić više nije kondicijski trener Rijeke, nakon desetak godina provedenih na Kantridi i Rujevici, a dobrim dijelom i s prvom momčadi, Aris je promijenio klupske boje.
Ovaj mladi riječki stručnjak prihvatio je poziv bivšeg trenera Rijeke Simona Rožmana i pridružio mu se u stručnom stožeru Maribora.
Kažu da je trenerski kruh, kruh sa sedam kora, obitelji Naglić očito nije bio dovoljan jedan koji kroz život prolazi sa spakiranim koferima u hodniku, Aris je odlučio krenuti stopama oca Aramisa, okrenuo je novu stranicu u životu i kako sam to kaže – napustio zonu komfora.
- Jednostavno sam bio dugo godina u Rijeci i profesionalno sam želio nekakav novi izazov i novo iskustvo. Kliknuo sam s trenerom Simonom Rožmanom i s osobnog i s profesionalnog aspekta, kada je potpisao za Maribor nazvao me i pitao bih li došao, ja sam pristao. Dogovorili smo uvjete, sve te neke finese i detalje, spakirao sam se, otišao kod Ivana Mancea i objasnio mu o čemu je riječ. S jedne strane klubu nije bilo drago, ali razumiju da je to takav posao. Nakon toga smo se izgrlili, izljubili, isplakali i to je to. Ne mogu reći da mi je bilo jednostavno otići, dapače bilo mi je jako teško. Rijeka je dio mog života, od 21. godine sam bio u klubu, Rijeka mi je omogućila da se dodatno školujem, s Rijekom sam prošao neke padove i velike uspone... No, život jednostavno tako odigra. Moraš odlučiti hoćeš li postati klupski čovjek ili ćeš pokušati riskirati i napraviti nešto više, maknuti se malo iz te komforne zone. I tako sam se odlučio. Imao sam i sreću, ljudi idu u Kinu, Indiju, Emirate, ja sam otišao u klub koji u Sloveniji ima status kao Dinamo u Hrvatskoj, u klub koji je u zadnjih deset godina dva puta igrao u skupini Lige prvaka, tri puta Europsku ligu, koji ima dobar rejting. I za sada je sve zaista odlično, započet će Aris Naglić, kondicijski trener Nogometnog kluba Maribor.
Aris je u Maribor došao na poziv Simona Rožmana, što samo po sebi znači da je njegov dosadašnji rad priznat i cijenjen.
- Zadovoljan sam. Došao sam s trenerom koji me je želio uz sebe. Lijep je grad, kulturno je, mirno. Imam stan minutu od stadiona i minutu od centra grada pješice. Nadam se samo da ćemo na kraju ove sezone napraviti remont i da ćemo kako treba ući u iduću sezonu. Jako sam dobro upoznat sa Simonovim načinom rada, poznati su mi njegov mentalitetom i ideja koju oko nogometa ima i mislim da bi to trebalo biti to. Maribor uvijek ima najveće ambcije, to su dvostruka kruna i grupa Lige prvaka, Europske lige, Konferencijske lige. Imperativ je velik, nije lako, ali zato radimo ovaj posao. Da bismo bili najbolji, govori Naglić.
Kada ljudi oko mene spomenu Rijeku, odmah mi je srce veće
- Imam jednog dečka iz kluba koji mi pomaže. Medical staff je posložen na visokoj razini, šef je doktor Ugrin, jedan od vodećih sportskih liječnika u Europi, liječnik je slovenske reprezentacije. Klub i sve oko kluba, stožer, medicinski dio, posloženo je na visokom nivou. U biti, nije mi se to puno promijenilo u odnosu na Rijeku, Rijeka je isto europski posložen klub, kada se makneš iz Rijeke tek onda shvatiš koliko Rijeku cijene negdje vani. Kada spomeneš ime kluba onda svi kažu to je top. I stvarno je. Odmah ti srce bude malo veće, a ljudi te gledaju kao da si došao iz Real Madrida, kaže Aris Naglić
Kada je vagao hoće li prihvatiti poziv Simona Rožmana, s jedne je strane bio profesionalni izazov, s druge pak emocije i ljubav prema klubu u kojem je dobio prigodu izgraditi svoje profesionalno ime, na kraju je prevladao – izazov.
- Ne mogu reći da mi je bilo svejedno, ali pripremao sam se na to zadnjih nekoliko godina. To mi je bila želja. Bez obzira koliko ti bio siguran u svoje znanje i kvalitete u ovom poslu uvijek se sve može okrenuti u dobru ili lošu stranu, trenerski posao je uvijek nezgodan, možeš napraviti sve savršeno, ali na kraju ipak odlučuje onih jedanaeset igrača na terenu. U principu ovisiš o njima, a ne direktno o svom radu. Znam i po Simonu, Goranu, Bišćanu, Matjažu, sve su to vrhunski treneri koji su stvarno na razini bilo kojeg drugog europskog trenera, ali na kraju odlučuje onih jedanaest na terenu. To je takav posao, ne kažu bez veze da trener uvijek ima spremnu torbu kraj vrata. Odrastao sam sportskoj obitelji i znam kako to izgleda. Sve ima svojih pluseva i minusa, spakirao sam se, to je bila moja odluka, ali da mi je bilo svejedno – nije. Najviše zbog te moje emotivne povezanosti s Rijekom, gradom i klubom, Riječanin sam, odrastao sam na Kantridi, puno je tu lijepih uspomena bilo vezanih uz klub. Zbog tog emotivnog dijela sam više imao podignutu ručnu, nego zbog mogućeg rizika. No, mislim da sam za sada napravio dobru odluku. U Rijeci sam imao dobar status, povjerenje predsjednika, sportskog direktora, trenera, da sam možda nekoliko godina stariji i da imam dvoje djece vjerojatno niti ja ne bih povukao ovakav potez. No, mlad sam, a doma se uvijek mogu vratiti, reći će Aris.
I tu je potpuno u pravu, čovjek mora imati ambiciju, jedino ambicija može te natjerati da napreduješ, bez zdrave ambicije niti jedan stručnjak, ma kojim se poslom bavio, ne može se u potpunosti ostvariti.
- Definitivno. Netko ima tu ambciju, netko je stekne, netko je nikad neće imati. Ali ako si u sportu mislim da je jednostavno moraš imati. To te vuče prema naprijed. Da budeš bolji, da težiš nečemu višemu. To je isto kao i u trenerskom poslu. Želiš otići u Dinamo, nakon toga želiš Arsenal, onda ti i to postane normalno pa želiš u Real Madrid. To je tako, to je ljudski, na neki način prirodno, nastavit će Riječanin s privremenom adresom u Mariboru.
Kaže Aris da je došao u grad u kojem ljubav prema klubu graniči s fanatizmom, bezuvjetna je, a samim time i obvezujuća za sve one koji u klubu rade.
- Klub je posložen u rangu Rijeke, neke stvari su možda i bolje posložene. Uvjeti za trening su vrhunski, vrhunski uvjeti što se tiče opreme, svih ostalih popratnih sadržaja. Zaista imaš osjećaj da si u pravom velikom europskom klubu. Čitav grad diše za ovaj klub, imam osjećaj kao da sam došao u Split, jer je pritisak stvarno velik, kada se izgubi utakmica popreko te gledaju svi. No, to je to. Zato se sport živi, tako bi uvijek trebalo biti. Mislim da je pravi izazov raditi u jednoj takvoj sredini i mislim da je to pravo iskustvo. Da, Maribor je nogometni grad, svi dišu za klub, sve je puno grafita, murala, poruka, kada se vraćamo s gostovanja navijači nas obavezno čekaju ispred stadiona. A uvjeti su sjajni. Tu su judo i košarkaška dvorana, stadion je zatvoren, čitav natkriven, akustičan. Nisam imao još tu sreću da igramo pred gledateljima, ali ono što sam vidio je uvijek užarena atmosfera, nastavit će mladi riječki stručnjak.
Aris možda nije znao što ga čeka u Mariboru, ali je jako dobro znao tko ga čeka, sa čitavim stručnim stožerom radio je i na Rujevici budući da je Simon Rožman prvi trener, njegov pomoćnik je Aleš Kačišnik, a analitičar Alen Obrez.
- Simonov način rada i odnos sa Simonom je vrhunski. Mislim da je Simon trener koji će napraviti veliku karijeru. Kada s odmakom vremena pogledaš rezultate koje je imao u Rijeci s ovom ekipom, mislim da su vrhunski. Od osvajanje kupa do ulaska u skupinu Europske lige, od velikih pobjeda nad Dinamom i Hajdukom.... Došla je jedna negativna serija, odlučio je da se to treba prekinuti. U ovom timu ja sam samo jedan kotačić, svatko ima svoju ulogu, svatko radi svoje. Imam sreću da je on diplomirani kineziolog i kada ti netko tko ima nekakvo znanje o svemu tome, a završio je fakultet isto kao i ja, kada ti on da razriješene ruke to ti je još neka veća potvrda i nagrada za nešto što radiš, dodat će Naglić.
Maribor se bori za prvaka Slovenije.
- Još uvijek smo u igri za titulu. U jednom trenutku smo sami sebe otpisali, ali još uvijek smo tu. Kada je o momčadi riječ vrlo je slična situacija kao i u Rijeci, ima puno igrača pod istekom ugovora, možda nedostaje malo individualne kvalitete, jer ovo nije Maribor na razini na kojoj je bio prije nekoliko godina kada su igrali Ligu prvaka, ali Olimpija nas stalno vraća natrag u igru. Tri kola do kraja imamo da boda manje od Olimpije i ako mi odradimo svoje, ako dobijemo sve tri utakmice do kraja sezone, nadam se da će Olimpija negdje kiksati. Mura je na trećem mjestu sa bodom zaostatka za nama, njih se također nešto pita, a protiv njih igramo u zadnjem kolu u Mariboru. Lijepo je ovako kada je napeta situacija, kada se igra do kraja. Da, bilo bi lijepo odmah na početku uzeti naslov, bio bi to veliki vritnjak energije. Ne bi mi bio prvi naslov, bio sam unutra kada smo osvajali dva kupa s Rijekom, bio sam dio te priče kada smo bili prvaci, lijepo je osvajati trofeje. I kada ih svake godine osvojiš onda to postane nekakva droga, želiš još, zaključit će Aris Naglić.
