Ove nedjeljne večeri ponovo je lijepo bilo biti Riječanin. Igra dostojna svakog europskog nastupa ostavila je Hajduk daleko izvan utakmice u svakom pogledu. Riječani su nakon prvog Kramarićevog pogotka kratko zastali pa ispustili vodstvo, ali potom odmah i nastavili gaziti. Erupcija oduševljenja mogla je buknuti onoga trenutka kad je 'Bijeli 91' zabio svoj drugi gol. Hajduk više nije imao šanse...
Navijački dekor se penje. Armada je ponovo prava, prekrivena veličanstvenom koreografijom na polovici prvog poluvremena, upravo onda kada treba odati priznanje svima onima koji se Armadom zovu. Sve se uklopilo u vizure nogometa podno stijena, i Kramarićev osjećaj za vrijeme pridonio je kolopletu riječke nogometne sreće. Stadion, grad i klub u punim se zamasima spremaju ugostiti još pet europskih utakmica, upravo onoliko koliko su ih, uz drugo pretkolo ugostili i lani. Igra izgleda, djeluje i piše se - izvrsno.
Hajduk je pao u sto i dvadesetom Jadranskom derbiju na riječkoj ljepotici koja će uskoro usnuti. Poput one iz bajke, probudit će se još ljepša i podsjećati na izdanje koje je zadnji puta s nje ispratilo Hajduk.
Fotogalerija Sandro Donda