Rijeka je doživjela prvi poraz ove godine u drugoj utakmici na Rujevici.
U prvoj utakmici na Rujevici pod vodstvom trenera Sergeja Jakirovića, Rijeka je protiv Gorice (2:0) ostvarila tek drugu pobjedu ove sezone što izgleda nestvarno.
Već u drugoj Jakirovićevoj utakmici na Rujevici, Rijeka je poražena (0:1) od Slavena Belupa zbog loših navika u obrani iako su u početnoj postavi igrala četvorica novih igrača (Veiga, Dilaver, Banda, Marin).
U procesu formiranja igre isto pravilo vrijedi za Erika ten Haga na klupi Manchester Uniteda i Sergeja Jakirovića na klupi Rijeke!
Obojica su s nekoliko pojačanja vrlo brzo promijenili mentalitete igrača koje su zatekli u klubu na čemu ove sezone grade uspjehe, obojica će prepoznatljivo početi igrati tek početkom iduće sezone, kada svaki na svojoj razini obavi dopunsku selekciju igrača.
Rijeka prema strukturi momčadi ove sezone očigledno bolje igra u gostima, gdje prema naravi posla kojim se igrači bave, kvalitete veznih igrača poput Selahija, Bande i Hodže više vrijede nego u domaćim utakmicama.
Razlike u kvaliteti igrača najbolje se odmah vide, kada igrači izlaze iz zadnje trećine u tranziciji i kada ulaze u zadnju trećinu na postavljene obrane
U HNL jedino treneri Dinama imaju privilegiju voditi takve igrače da praktično cijelu sezonu igraju na postavljene obrane, svi ostali treneri većinom od istih igrača moraju tražiti drugačije pristupe domaćim i gostujućim utakmicama.
Utakmice protiv Gorice i Slavena Belupa potvrdile su da Rijeka u rosteru više nema gol-igrača, koji zna koristiti (među)prostore kao što je prošle sezone koristio Haris Vučkić iza Josipa Drmića.
U sadašnjem rosteru za sada je samo jedan igrač (Liber) u dvjema domaćim utakmicama iskazao donekle sličnu kvalitetu, nije Rijeka protiv Gorice i Slavena Belupa slučajno postignula samo jedan pogodak iz igre (Liber).
Jasno je Jakiroviću kakve igrače ima, naglasio je trener Rijeke već nakon utakmice protiv Gorice da se bez specifične individualne kvalitete ne može igrati protiv zatvorenih momčadi, sve se na kraju svodi na igru jedan na jedan.
Ne može ni jedan trener naučiti igrača (Liber, 74) kako da dvojicu igrača Slavena Belupa lažnjacima pošalje u prazno i/li kako da nakon toga zakuca loptu u mrežu, jedno s drugim dobije se odmah spremno za upotrebu jedino u paketu klasnih igrača.
Očigledni manjak potrebne indvidualne kvalitete u napadu ne mogu biti opravdanje za onakve oscilacije u obrani.
Momčadi Gorice i Slavena Belupa zajedno su na Rujevici iskoristile samo jedan (Crnac 86) od čak pet zicera (Bralić i Steervoorden 74, Vujnović 76, Perošević 63, Crnac 77, 86), u međuvremenu je Rijeka pobijedila (2:1) u Kranjčevićevoj nakon revije velikih promašaja igrača Lokomotive (Kulenović 35, Aliyu 25, 47).
Isto kao što protivnici nisu iskoristili čak sedam zicera u trima zadnjim utakmicama, Rijeka nije iskoristila barem isto toliko prilika.
Ne mogu se uspjesi dugoročno temeljiti na promašajima, gol-razlike najboljh klubova na svijetu uvijek na kraju sezona pokažu isto: obrana je jedino jamstvo uspjeha u svim ligaškim natjecanjima na svijetu.
Da kvalitetna igra u obrani Rijeke nema veze s (ne)srećom u realizaciji najbolje se vidjelo dvjema domaćim utakmicama.
U prvim poluvremenima momčadi Gorice i Slavena Belupa zajedno nisu uputile ozbiljan udarac prema vratima što znači da stabilizacija igre u obrani Rijeke ne ovisi o kvaliteti igrača nego u pristupu momčadi.
Kao što je Jakirović rekao neposredno prije prvoga poraza, svaka je momčad ogledalo trenera.