Dolaskom Nikole Kalinića poslovično euforična atmosfera oko splitskog kluba dosegnula je vrhunac, povratkom iskusnog napadača poruka je jasna: Hajduk ove sezone želi naslov prvaka!
Napad Hajduka sada predvode Marko Livaja, koji je u prve dvije utakmice u nastavku sezone postigao četiri pogotka i bivši napadač Verone, koji je zadnju utakmicu prije povratka na Poljud igrao protiv Juventusa.
Osijek je ove zime doveo Miju Caktaša, koji je već postigao dva pogotka iako nije odigrao ni jedno poluvrijeme, Dinamo je zadržao Mislava Oršića, koji je sam odlučio utakmice protiv Rijeke i Istre 1961, postigao je tri pogotka...
Nije Osijek dobro počeo drugi dio sezone s obzirom na ambicije, igra osječke momčadi ne izgleda tečno, ali Nenad Bjelica je trener koji gaji tzv. natjecateljski nogomet što znači da se utakmice Osijeka ne mogu uspoređivati, jer ovise o protivnicima.
Zbog takvoga nogometa Osijek ostavlja dojam da podjednako jedva pobjeđuje u utakmicama protiv Hrvatskog dragovoljca i/ili Hajduka.
Hajdukova ushićena igra najviše ovisi o Livaji, u Splitu odavno nije igrao najbolji igrač i strijelac HNL-a, takvu je privilegiju zadnjih dvadesetak sezona u pravilu imao Dinamo.
Gdje se Rijeka na početku drugoga dijela sezone nalazi u razdiobi vodećih pozicija u HNL-u bit će poznato nakon tri iduće utakmice: slijede utakmice protiv Osijeka u Gradskom vrtu i Hajduka na Poljudu, između dva derbija Rijeka na Rujevici igra protiv Šibenika.
Rijeka tijekom zimskog prijelaznog roka do sada nije dovela ni jedno pojačanje, stigla su dvojica mladih (Čestić, Solano...) igrača zanimljiva potencijala, obojica su braniči koji po vokaciji nisu tzv. igrači prevage.
Istodobno je Rijeka ostala samo bez jednog stožernog igrača, odlaskom Ivana Tomečaka promijenio se način otvaranja po desnom boku, sve drugo u igri Rijeke ostalo je praktično isto kao u prvom dijelu sezone.
Rijeka je drugi dio sezone počela porazom u prvoj utakmici protiv jednog od izravnih konkurenata za plasman u vrhu, Dinamo je na Maksimiru pobijedio lakše nego što se očekivalo, taktičke i pojedinačne pogreške na kraju su ostale u sjeni energetski najslabijega izdanja u utakmicama protiv izravnih konkurenata ove sezone.
Pobjeda protiv Lokomotive ostvarena je tipičnom igrom trenera Gorana Tomića, utakmicu za pogodak više obilježila je riskantna i nekontrolirana igra koja u utakmicama protiv najboljih momčadi HNL-a teško može polučiti pozitivne rezultate.
Što se kvalitete momčadi tiče, najvažnije je da Rijeka nije slabija nego u prvom dijelu sezone, kada je neočekivano počela igrati najbolji nogomet u HNL-u i pokazala da se ne bi trebala ustručavati očekivati pozitivne ishode u predstojećiim utakmicama protiv pojačanih Osijeka i Hajduka.
Za izravnim konkurentima Rijeka trenutačno zaostaje samo u stvaranju ambiciozne atmosfere što je jedan od razloga zbog kojega je momčad onako samozatajno izgledala u utakmici protiv Dinama.
Ishodište atmosfere u svim klubovima na svijetu uvijek se nalazi u svlačionici, povijest riječkog nogometa obiluje pozitivnim primjerima.
Najpoznatiji seže u sezonu 1998/99, kada je Rijeka u čudnim okolnostima ostala bez titule prvaka u zadnjem kolu.
Uoči prvoga kola Rijeka je slovila jednim od kandidata za ispadanje iz lige!