Domagoj Pavičić otišao je iz Rijeke nakon pet sezona kao slobodan igrač, bivši veznjak ovako je opisao zadnju utakmicu u dresu Rijeke koju je odigrao u finalu kupa
- Počeli smo dobro, zabili smo gol i poveli i onda smo se nekako neobjašnjivo povukli, nestali smo s travnjaka! Vidjelo se nakon tog našeg vodstva da Hajduk nekako više želi taj trofej, mi smo bili ispuhani, odigrali smo loše i Splićani su zasluženo slavili. Nije možda najbolje reći da su oni to više željeli. Međutim, možda smo se malo uplašili te atmosfere, možda je hajdukovce ponijela publika... Nisam pronašao odgovor na taj upit, ostalo mi je nejasno zašto smo se tako povukli nakon vodstva. A baš sam pomislio da ćemo pojačati ritam i stisnuti, te ih visokim presingom natjerati na nove pogreške. Međutim, to se nije dogodilo, nego baš suprotno. Hajduk se dignuo, bio je bolji tog dana i njihovu uspjehu nema ni najmanje zamjerke. Na nas su možda utjecale i sve te priče sa strane, o trenerovu ostanku ili odlasku, kao da se stvorilo neko negativno ozračje u najvažnijem trenutku sezone. Nismo bili fokusirani kako je trebalo, svi smo odigrali loše i ostali smo praznih ruku, kazao je Pavičić za Sportske novosti.
Evo kako Pavičić vidi Rijeku iduće sezone:
- Gotovo svake godine Rijeku su početkom ljeta otpisivali, barem otkad sam ja bio tamo. I uvijek su prognoze bile negativne, osim uoči moje prve sezone, kad su najave bile prepune optimizma. Ali, nakon toga, u posljednje četiri godine, prevladavali su tamniji tonovi u razgovorima o bliskoj budućnosti, govorilo se "Rijeka je slaba, Rijeka ne može ništa napraviti, itd...". A Rijeka je, je li, uvijek tu, u vrhu hrvatskog nogometa! Osvajali su se kupovi, igralo se u finalima... Vjerujem da će i sljedeća sezona biti uspješna, dovedeno je nekoliko iskusnih i dobrih igrača i nadam se dobrim rezultatima. I lani je otišlo desetak igrača, svi su nas prošloga ljeta bili "pokopali", a mi smo vrhunski odigrali tri četvrtine sezone, sve do deset kola prije kraja, do onog nesretnog gostovanja u Kranjčevićevoj kod Hrvatskog dragovoljca... Mučno mi se i prisjetiti svega toga. Do te nesretne utakmice u Kranjčevićevoj sve je bilo idealno, fantastično. Bili smo tu, na bod-dva s Dinamom, pred nama su bila tri derbija na Rujevici i optimizam je preplavio našu svlačionicu. Sjetimo se, četiri dana ranije, u polufinalu Kupa eliminirali smo Osijek, pobijedili smo 3:2 pogotkom Merkulova u produžecima, u 118. minuti! Sve je išlo kao podmazano, euforija je bila na vrhuncu. I onda smo sve to prosuli i uništili za samo četiri dana! Baš nas je gadno poljuljao taj poraz protiv Hrvatskog dragovoljca. Da smo pobijedili u Kranjčevićevoj, zasjeli bismo na vrh ljestvice i onda sigurno ne bismo izgubili u Velikoj Gorici, tamo smo kod 0:0 pogodili vratnicu, a onda smo sami sebi zabili pogodak. Pa je uslijedio onaj poraz protiv Dinama, koji je u završnici dvoboja sve preokrenuo i tu smo se skroz "ugasili"! Dugo smo se nadali, nismo željeli u medijima glasno govoriti o našim velikim ambicijama i vjerovali smo da ćemo do kraja biti u tijesnoj utrci za osvajanje naslova. Na žalost, nije bilo tako, taj posrtaj u Kranjčevićevoj pogurnuo nas je s pobjedničke staze, smatra Pavičić.
