Damir Mišković promijenio je trećega trenera otkad je postao vlasnik Rijeke, kada je krajem 2017. godine klub dobio na dar od bivšega poslodavca Gabrielea Volpija.
Jednoga (Kek) je dobio zajedno s klubom, dvojicu je (Bišćan, Rožman) sam doveo.
Talijanski milijarder prepustio je Miškoviću klupsku supstancu u tržišnoj protuvrijednosti od cca 10 mil. eura i naplatio oko 20 mil. eura, koliko je uložio u izgradnju kampa na Rujevici.
Mišković praktično od prvog dana neuspješno pokušava prodati klub kojega tri godine relativno uspješno financijski samoodržava, što je poslovni podvig u izrazito nesklonim hrvatskim uvjetima.
O poslovnoj politici izravno ovisi sportska politika koja je opet pod posebnom lupom javnosti otkada je Simon Rožman podnio ostavku.
U medijima se ponovo površno provlači teza da je jedan trener Rijeke postao kolatelarna žrtva Miškovićeve sportske politike koja ima veće ambicije od financijskih mogućnosti.
Simon Rožman momčad je naslijedio od Igora Bišćana nakon 9. kola.
Bišćan odavno više nije riječka tema, ali treba podsjetiti da aktualni U-21 izbornik nije otišao iz Rijeke zbog slabih rezultata kao Rožman.
Bišćan je Rijeku ostavio na drugom mjestu nakon pobjede u Puli, otišao je tijekom manje krize zbog narušenih odnosa s Armadom, koji su toliko opteretili atmosferu oko kluba da je svima odgovarao Bišćanov odlazak u HNS kojega je Mišković unaprijed pripremio u suradnji s Marijanom Kustićem.
Rožman je u nastavku iste sezone dvaput sam izazvao veće krize pa nigdje nije otišao, na kraju turbulentne sezone pune oscilacija završio je na trećem mjestu u HNL-u, osvojenim Kupom svrstao se među trofejne trenere Rijeke isključivo i samo zahvaljujući Miškovićevoj sportskoj politici.
Rezultat finalne utakmice protiv Lokomotive najmanje je ovisio od trenera Rijeke, Lokomotiva je u Šibeniku prema prilikama Rijeci trebala dati barem pet komada...
Finale Kupa u Šibeniku osvojila su čak devetorica igrača (Escoval, Capan, Tomečak, Lepinjica, Lončar, Halilović, Gorgon, Pavičić, Čolak) koji su pod vodstvom Igora Bišćana igrali u finalu (3:1) protiv moćnog Dinama u Puli, u međuvremenu se vratio Franko Andrijašević.
Nije to sve što se tiče Miškovićeve sportske politike u prvoj Rožmanovoj sezoni!
Samo jedan igrač (Halilović) među deset spomenutih igrača nije igrao pod vodstvom Matjaža Keka, što znači da je Rožman u prvoj sezoni vodio momčad okosnicu koje nije složio Igor Bišćan nego Matjaž Kek.
Uz dužno poštovanje prema struci, ovakva faktografija postojane sportske politike baca malo drugačije svjetlo na obojicu trofejnih trenera otkada je Mišković postao vlasnik Rijeke!
Ova sezona opet je počela krizom, prve četiri utakmice u HNL-u nisu slutile dobrim, Rijeka je igrala slično kao u zadnjem razdoblju iako se momčad nije imala od čega umoriti, pa je Rožman odmah počeo tražiti alibije u (ne)kvaliteti, a onda se dogodila europska sezona za povijest.
Senzacionalnom pobjedom u Kopenhagenu, Rijeka se plasirala u skupinu Europske lige prvi put otkada je Mišković postao vlasnik!
Neposredno prije početka europske sezone Rožman je ostao samo bez dvojice stožernih igrača: Mišković je Grcima uvalio Čolaka za čak 3 mil. eura, dok se Halilović teže ozlijedio u 1. kolu HNL-a
Okosnica momčadi iz prošle sezone preobrazila se tijekom europske sezone u stroj za natjecanje, momčad je toliko narasla kroz jake utakmice da je na kraju počela osvajati bodove u utakmicama protiv puno boljih momčadi (Real Sociedad 2:2, Alkmaar 2:1).
Rožman je dosegnuo vrhunac u trenerskoj karijeri zahvaljujući neprijepornoj kvaliteti igrača i postojanoj sportskoj politici, čak sedmorica igrača (Andrijašević, Tomečak, Lončar, Capan, Velkovski, Pavičić, Escoval) koji su osvojili bod u San Sebastianu igrali su pod vodstvom Matjaža Keka.
Ovakva faktografija baca malo drugačije svjetlo na prvi plasman u skupinu Europske lige otkada je Mišković postao vlasnik Rijeke!
Nakon što se dogodila ovakva europska sezona, Rožman više nije mogao tražiti alibije u (ne)kvaliteti, pa je uzroke nove krize početkom ove godine počeo tražiti u umoru igrača već nakon dva tjedna u nastavku sezone.
Nakon pobjede (2:0) protiv Dinama u Maksimiru u prvoj utakmici ove godine, momčad se tako brzo umorila da je četiri dana kasnije u Varaždinu (1:2) trebala primiti pet komada u prvom poluvremenu!
Više se nije uspjela odmoriti sve dok Rožman nije podnio ostavku!
Vrhunac u traženju alibija Rožman je dosegnuo nakon utakmice protiv Istre 1961 (1:1) na Rujevici, kada je izjavio da nitko nije odigrao toliko utakmica u HNL-u kao Rijeka.
Istra 1961 je u utakmici 21. kola fizički dominirala iako je do tada odigrala isti broj utakmica (8) kao Rijeka!
Budući da je Rožman postao najuspješniji alibi-trener u novijoj povijesti Rijeke, svakako će biti zanimljivo pratiti razvoj njegove trenerske karijere nakon što je na klupi Rijeke uspješno igrao protiv Napolija, Real Sociedada, Alkmaara, Kopenhagena...
Za sada je izvjesno da se vraća odakle je došao, u slovenski nogomet!
Koliko će dugo Mišković uspjeti ovako održavati budžet posebna je tema od koje će ovisiti sportska politika idućih sezona.
Nema više Volpijeva novca kojima bi se mogao pokrenuti novi investicijski ciklus, pada platežna moć u odnosu na Dinamo, Osijek i Hajduk, Mišković financijski preživljava od preprodaje posuđenih igrača i suradnje sa Zdravkom Mamićem.
Unatoč svemu tome Mišković je tri godine postojano održavao Rijeku u vrhu hrvatskog nogometa sve dok Rožman nije sve promijenio u samo mjesec dana.