Nediljko Labrović dobio je poziv Zlatka Dalića uoči utakmica Lige nacija, vratar Rijeke prvi put se našao na popisu A-reprezentativaca.
– Na početku hvala svima na čestitkama. Puno mi znači što stižu iz svih dijelova Hrvatske, posebice iz mog Sinja. Vidio sam da ovo sve jako puno znači i mojoj obitelji koji su presretni zbog mene, kad vidiš koliko je ljudima drago zbog toga onda ti to još više znači. Poruka da sam dobio poziv stigla je ujutro, moram priznati da je i meni trebalo neko vrijeme da mi to sve “sjedne”. Nakon što je stigao poziv za reprezentaciju, spavanje više nije bila opcija. Naravno da sam presretan zbog poziva. Imamo dobru sezonu iza sebe, borili smo se za najviše pozicije, čeka nas još finale Kupa. Želim se ujedno zahvaliti svima u klubu, jer ovo je moj osobni, ali i uspjeh kluba. Hvala suigračima, mojim kolegama vratarima, stručnom stožeru, te posebno treneru vratara Gojku Mrčeli s kojim radim svakim dan i koji je sigurno među najzaslužnijima za napredak. moram reći da mi je drago što ću moći trenirati s Livakovićem i Ivušićem, radi se prije svega o odličnim dečkima i naravno sjajnim vratarima. Mislim da činjenica da su tri vratara iz HNL-a dovoljno govori o tome da je liga napredovala. Za mene u ovom trenutku vrijedi jednostavno pravilo, a to je da moram nastaviti naporno raditi i trenirati, kako u Rijeci, tako i za vrijeme boravka s reprezentacijom, kazao je Labrović za službenu klupsku stranicu.
Posebno treba istaknuti ono što Labrović nije rekao.
Nediljko Labrović na početku sezone nije ostavio dojam vratara, koji će opravdati očekivanja riječke struke nakon što je došao iz Šibenika gdje je bio pričuva Lovri Rogiću.
U prvim utakmicama ove sezone branio je bojažljivo, odmah se vidjelo da je puno bolji na liniji nego u izlascima, u prvoj jačoj utakmici u sezoni protiv Dinama u Maksimiru (3:3) (ne)izravno je skrivio dva pogotka, nije se iskazao ni perifernim vidom na liniji, u nekoliko utakmica dobre reakcije na crti pretvorio je u asistencije za pogodak...
Kada je Martin Zlomislić dobio priliku, činilo se da je Labrović postao promašaj...
U 18. kolu Labrović je ponovo postao prvi vratar odlukom struke, koja se nije mogla očekivati s obzirom na Zlomislićevu formu, od utakmice protiv Hrvatskog dragovoljca (4:1) na Rujevici postao je standardan vratar.
Netko je u stručnom stožeru Rijeke dobro procijenio mogućnosti novog reprezentativca.
U drugom dijelu sezone Labrović je počeo rasti kako je momčad padala, Rijeka je u 15 utakmica primila 24 pogodaka, jedan manje nego što su primile momčadi Hrvatskog dragovoljca i Istre 1961.
Dalićev poziv ukazuje na rijetki paradoks u nogometu, na kraju sezone vratar je postao najbolji igrač najefikasnije momčadi HNL-a.
Rijeka (70:51) je prije zadnjeg kola postignula 5 pogodaka više od novog prvaka, vratar Dinama Dominik Livaković primio je više od dvostruko manje (65:21) pogodaka od Nediljka Labrovića.
Koliko bi tek Rijeka primila pogodaka da na vratima nije bilo Nediljka Labrovića, koji je zasluženo nastavio tradiciju riječkih vratara (Vargić, Prskalo, Sluga, Pandur, Nevistić), koji su dobivali pozive izbornika A i U-21 reprezentacija.