Hajduk, Lokomotiva, Rijeka, Slaven Belupo i Split ističu kandidaturu za osvajanje drugog mjesta u trokružnom sustavu natjecanja. Nakon 19 kola pet klubova stisnulo se u tri boda razlike, što u nastavku prvenstva sugerira izjednačenu i zanimljivu borbu za drugo mjesto.
Osim bodova nakon dvokružnog dijela djela prvenstva startne pozicije odredit će redni brojevi. Redoslijed klubova određuje raspored: prvih šest klubova dobiva brojeve od 1 do 6, preostalih šest dobiva brojeve obrnutim redoslijedom od 12 do 6. Konkretno, u 23. kolu 9. ožujka međusobno igraju sljedeći redni brojevi: 1-12, 2-11, 3-10, 4-9, 5-8, 6-7.
Budući da redni brojevi određuju domaćinstva, često se događa da bolji plasman znači lošiji raspored. Kada bi redni brojevi bili određeni prema trenutačnom stanju na ljestvici, Rijeka na 4. mjestu morala bi na gostovanje Lokomotivi i Splitu, a bila bi domaćin Hajduku i Slaven Belupu. Lokomotiva na 3. mjestu ima isti broj bodova (32) kao Rijeka, a domaćin bi bila Rijeci i Splitu dok bi gostovala kod Slavena Belupa i Hajduka. Je li bolje biti 4. ili 3.?
Poredak će na kraju prvenstva ipak odrediti kvaliteta. Budući da su u pitanju razlike u nijansama i atmosferi, pet kandidata za drugo mjesto u zimskoj stanci slažu mozaik uspjeha u različitim uvjetima.
Kada se jesenski dio prvenstva analizira odokativno, među kandidatima za drugo mjesto najviše prostora za napredak na proljeće imaju Split i Slaven Belupo. Riječ je o klubovima koji su se proteklih sezona najviše približili Dinamu i postali ravnopravni Hajduku. U oba kluba prevladava postojana sportska politika, igrači se dovode ciljano čime se održava kontinuitet rezultata. Oba su kluba jesenas zapala u krizu.
Slaven Belupo je platio cijenu (pre)ranog ulaska u sezonu zbog obveza u pretkolima Europske lige, početkom kolovoza igrao (0:3, 2:1) je ravnopravno protiv Athletic Bilbaa, finalista Europske lige protiv kojega Dinamo ne bi imao nikakve šanse. Split je u 1. kolu pobijedio Rijeku (2:0), ali nije dobro krenuo u sezonu što je sredinom listopada dovelo do smjene na klupi, umjesto Tončija Bašića trener je postao Zoran Vulić.
Objektivno, momčadi Slavena Belupa i Splita nisu jesenski dio prvenstva igrale na optimalnoj razini s obzirom na igrački potencijal. Konkretno, Slaven Belupo je u Rijeku u 19. kolu došao bez šest, sedam prvotimaca i osvojio bod igrom koja nije ni blijeda kopija igre protiv Athletica iz kolovoza. Split i Slaven Belupo nisu u poziciji da vape za kvalitetom više ako tijekom zimske stanke momčadi dosegnu optimalnu formu. Oba su kluba financijski stabilna i spremna za visoke dosege.
Hajduk je posebna priča hrvatskog nogometa, počev od financiranja do funkcioniranja. U Hajduku se svaki dan vodi borba za preživljavanje na poziciji prvog kluba do Dinama, sve ispod toga može izazvati tektonske poremećaje u specifičnim društveno-političkim odnosima. Hajduk je jedini klub u Hrvatskoj koji prema ultimativnim zahtjevima navijača vodi jedno gradsko vijeće.
Zbog financijskih poteškoća čelnici kluba prisiljeni su prodavati najbolje igrače (Vukušić) usred prvenstva, što znači da će popust na cijene igrača vrijediti tijekom cijelog zimskog prijelaznog roka. Kako će na proljeće izgledati momčad Hajduka nitko ne zna. Jedino se zna da metodologija rada trenera Miše Krstičevića donosi rezultate. Momčad Hajduka jesenas se toliko naradila da je svaki bod u prvenstvu pošteno zaradila.
Samo u HNL-u druga momčad Dinama može biti druga
Lokomotiva je stabilan klub iza kojega stoji moćni Dinamo. Daroviti trener Tomislav Ivković raspolaže igračkim kadrom koji je prošao filter Dinama. Igrači su više opterećeni igrom koja zadovoljava Dinamove kriterije nego rezultatima koji udovoljavaju ambicije čelnika Lokomotive. Svaki igrač Lokomotive želi postati Marcelo Brozović, koji je protiv Rijeke u 4. kolu igrao za Lokomotivu da bi već u 9. kolu protiv Rijeke igrao za Dinamo. To je moguće samo u Prvoj HNL! Kao što je moguće da druga momčad Dinama na kraju prvenstva bude druga.
Rijeka se nalazi na 4. mjestu s realnim ambicijama da se ravnopravno uključi u borbu za drugo mjesto. Za razliku od Slavena Belupa i Splita, momčadi kojih jesenas nisu oslobodile sve potencijale, Rijeka je s ovakvim igračkim kadrom blizu gornjeg limita. Pojedini igrači imaju prostora za napredak, počev od iskusnih (Mierzejewski, Cesarec..), koji su se kasnije priključili, do najmlađih (Čulina, Močinić…). Međutim, struktura riječke momčadi određena je selekcijom igrača koji ne mogu bitno promijeniti način igre.
Da bi Rijeka počela igrati tečniji nogomet potrebno je dovesti drugačiji profil veznih igrača. Od kada je Elvis Scoria olako otpisao Fenana Salčinovića, kao da takvih igrača ima koliko god hoćeš na lageru, momčad je ostala bez jedinog veznog igrača koji na potrebnoj razini može igrati u oba smjera.
Za razliku od ljetnog prijelaznog roka, kriteriji dovođenja igrača sada su dosegnuli razinu koja predstavlja novi izazov za predsjednika Damira Miškovića. Rijeka više ne treba slagati momčad po zakonu velikih brojeva nego po nepisanom pravilu kojim se podiže tonus u svakoj svlačionici: trojica igrača van, trojica unutra! Legendardnom Ottu Bariću tijekom cijele trenerske karijere kronično su nedostajala trojica novih igrača!
Na hrvatskom tržištu nema puno igrača koji mogu podignuti razinu igre Rijeke. Budući da svaki novi igrač koji uđe u svlačionicu na teren mora izaći kao pojačanje, uskoro počinje prijelazni rok koji će odrediti ambicije Rijeke.