Nogometaše Opatije u petak u Čakovcu (18 sati) igraju protiv Međimurja.
Ogled je to dviju momčadi (od četiri ukupno) što s istim brojem bodova (19) dijele drugo mjesto na ljestvici Druge HNL.
- Ha, je li netko očekivao da ćemo biti tako dobri u debitantskoj sezoni? Naravno da nije, ali ako ćemo pogledati malo dublje, s obzirom na igrački kadar, momčad, kvalitetu igrača, ovi rezultati ipak nisu toliko neočekivani.
Iveša dobro zna što govori, u Opatiji je čitav niz iskusnih igrača koji su igrali u višem rangu.
- Slažem se. Iako, imamo mi i jako dobrih mladih igrača koji žele i imaju ambiciju. Taj spoj mladosti i iskustva odlično funkcionira. I što je kod nas jako bitno, ostala je ona atmosfera iz treće lige. Jednostavno nismo opterećeni. Bitno je i što mi stariji, a kažem mi jer ja sam među njima, još uvijek imamo izraženu tu želju i volju za pobjedom. Kada su utakmice na knap to vjerojatno prevlada na našu stranu. No, prvenstvo je dugo i kako bude odmicalo tako će biti sve teže. Morat ćemo i mi sami poraditi na nekim sitnicama jer to će odlučivati u svakoj utakmici, naglašava Iveša.
Možda je baš ta neopterećenost razlog odličnih igara na gostovanjima, Opatija je momčad s najviše pobjeda na gostovanjima (4) uz jedan remi.
- Može biti i to razlog. Ali mislim da su više razlog druge ekipe. Kada igramo na gostovanjima, domaće momčadi krenu malo otvorenije, a kada protiv nas igraš otvorenije, nije baš jednostavno. Imamo igrače brze u kontri, koji mogu dati dobru loptu i koji mogu kazniti svaku pogrešku. Kad stanemo u čvrsti blok i to iskustvo dođe do izražaja. Zato bolje prolazimo na gostovanjima. Nismo opterećeni rezultatima, sami sebi dajemo motive, idemo od utakmice do utakmice i uživamo utome, govori Iveša.
Opatija je, dakle, na diobi drugog mjesta, četiri ekipe (Opatija, Osijek II, Sesvete, Međimurje) imaju isti broj bodova (19) i tri boda kasne za vodećim Hrvatskim dragovoljcem, što ih svakako svrstava u krug momčadi koje bi se mogle potući za jesensku titulu.
- Bodovno to tako izgleda. Mi ne gledamo toliko daleko, sada nam slijedi derbi protiv Međimurja, a kada netko kaže da je derbi očekujem da bude dobra utakmica. Nijanse će odlučiti tko će na kraju biti na kojem mjestu, ali nama je bitno da zadržimo tu atmosferu koja nas krasi, a kada je tako onda dođe do izražaja i pojedinačna i kvaliteta čitave momčadi. A ta pozitiva nas nekako drži, imamo neki svoj prepoznatljiv stil, uživamo u nogometu, a imamo i takvog trenera. Kada zavrtim film unazad, kada vidim što sam sve prošao, ta dobra atmosfera u klubu je možda i jedini razlog zbog kojeg još uvijek igram. Međimurje? Kada imaš dobru ekipu sportski i ljudski je uvijek vjerovati u pobjedu. Međutim, uvijek imam respekt prema suparniku, sam za sebe ih analiziram jer volim reći da je svaka nova utakmica novo dokazivanje. Mislim da su jako dobra ekipa, pogotovo na domaćem terenu i to dokazuju rezultatima. No, dobri smo i mi pa samim time očekujem dobru utakmicu. A šta će biti, to ćemo vidjeti, kaže Iveša.
Ovaj 205 centimetara visoki Puljanin u nogometu je prošao sijeset toga, napravio zavidnu karijeru i još uvijek uspije pronaći nove motive.
- Bit svega je da još uvijek uživam. Svaki kontakt s loptom mi je potvrda da mogu još uvijek igrati. Nogomet me diže, nogomet me nekad i spusti pa onda mislim da više neću igrati, ali onda na scenu stupa naš trener koji me je već nekoliko puta uspio nagovoriti da ostanemo. I na tome sam mu zahvalan. I onda se to tako nekako posloži. Pronađeš neki motiv, pa dođu kvalifikacije, pa ulazak u viši rang, pa ajmo još malo. Svaka utakmica je novi izazov, novi motiv, a tu su i ovi dečki, sjajno okruženje. Ponekad ne znam što bih radio da nema tih treninga i utakmica. Znam, bio bi trener, ali to mogu biti uvijek. A jednom kad prestaneš igrati nogomet onda je gotovo, govori Iveša.
Iveša je u Opatiji u dvostrukoj ulozi, 'em je prvi vratar, 'em radi u omladinskom pogonu, što znači da nogomet jest i bit će njegov životni poziv.
- B trenersku licencu imam, sad moram dobiti licencu za vratare. Ne silim ništa, sve ide svojim tijekom. Nogomet je definitivno moj životni poziv. Djeci pokušavam prenijeti moja iskustva, bio sam visok, tanak, nisam znao igrati ni lijevom, ni desnom nogom, a želio sam igrati nogomet. Nitko me nije tjerao, ja sam to volio. A imao sam dva metra i osamdeset kila. I umjesto da odem u košarku ja sam želio biti golman. Djeci pokušavam reći da nije bitna karijera, nego da radiš ono što voliš i da zbog toga budeš ispunjen. Pa dokle dođeš. Mislim da je to poanta, smatra Iveša.
I za kraj, ima li korone u Opatiji, jesu li prvotimci u strahu budući da je Zoran Bogolin u šali najavio da onaj tko dobije koronu može slobodno doći po ispisnicu.
- Možda je netko od nas prebolio koronu, a da ni ne zna da je imao, a možda od straha nije želio reći (ha, ha, ha). I ta izjava je primjer koliko je dobra atmosfera kod nas u klubu, pozitiva. Šalu na stranu, naravno da smo obazrivi, uvijek postoji doza straha, sigurno nije svejedno. Uostalom, i ja imam starije roditelje i treba se pripaziti. Znam da postoje ljudi koji se moraju više pripaziti, ali mislim da su neke stvari otišle predaleko. Evo, sportom jačamo imunitet, ako jačamo imunitet, onda si sigurno otporniji i na koronavirus, treba li ga onda zaista zaustaviti, zaključit će 43-godišnji Vanja Iveša, nekadašnji vratar Rijeke, Novalje, Sydney Uniteda, Žminja, Slaven Belupa, Eskiserhirspora, Elazigspora i Istre 1961.