Protekla 2012. u riječkim okvirima sigurno će nositi prefiks - vaterpolska godina. Vaterpolisti Primorja EB na Final Fouru Kupa Hrvatske u Zagrebu u prosincu stigli su do prvog trofeja nakon 17 godina osvojivši drugi trofej od hrvatske samostalnosti. Na kraju prošle sezone primorjaši su postali viceprvaci Europe izgubivši tek u finalu od moćnog Pro Recca, te viceprvaci Hrvatske nakon poraza od Juga CO u finalu doigravanja. Sve je naplaćeno pobjedom nad Jugom u prosincu.
Suradnja s Opatijom
Dogovorena je suradnja i s Opatijom što bi u konačnici trebalo dodatno osnažiti županijski vatrepolo. Igrači Primorja koji nemaju priliku zaigrati u prvoj postavi trebali bi se okušati u susjednom klubu, a cilj da, ako bude mogućnosti, Opatija kroz nekoliko sezone zaigra i u Jadranskoj ligi.
Gledajući bilancu u sezoni 2012./2013. Riječani još ne znaju za poraz i on se evenutalno može dogoditi u ogledima s Jugom. Sve ostale utakmice završile su ili će vjerojatno završiti s dvoznamenkastom razlikom za Primorje EB.
Kada je Primorje u pitanju ove sezone mogu se izvući mnogi impresivni statistički podaci, ali zapravo je najimpresivnija stvar način na koji je Predrag Sloboda nakon raspada Pro Recca na bazen na Kantridi doveo Sandra Sukna, u ovom trenutku jednog od najboljih svjetskih vaterpolista. Dolazak Sukna podignuo je veliku buru, ali i dodatno učvrstio moć Primorja. Pritom je Jugu "preoteo" i Franu Vićana, te Paula Obradovića, igrača koji je ekipi donio dodatnu dozu srčanosti i neophodnu injekciju bezobrazluka.
Šest olimpijskih zlata pod kapicom Primorja
U analizi godine Primorja EB, ne smije se naravno zaboraviti ni zlatna olimpijska medalja osvojena u Londonu. Ivan Buljubašić, Petar Muslim, Samir Barać, Paulo Obradović i Frano Vićan zlato su osvojili kao članovi Primorja EB, Sandro Sukno se naknadno priključio.
Predrag Sloboda u proteklim godinama nije samo postao predsjednik Hrvatskog vaterpolo saveza već je pretvorio Rijeku u središte moći i to u trenutku kada je Gabriele Volpi odlučio reći zbogom vaterpolu. Uspio se donekle othrvati i birokraciji LEN-e, koja je učinila sve da sabotira projekt Superlige koji bi vaterpolo odveo na jednu novu razinu. Nema sumnje da su Slobodine namjere po tom pitanju bile dobre, ali realizacija i tajming bio je očito pogrešan.
I zato je zapravo najveća šteta da Primorje ne igra Ligu prvaka, jer ovo bi bila idealna prilika da se uzme europska titula. Zapravo, u mnogim stvarima, gledajući surovu stvarnost riječkog sporta, vaterpolska priča čini se poput bajke. Iako će se i 2013. godina za Primorje EB svesti na oglede s Jugom, svaka pobjeda nad dubrovačkim sastavom više je nego slatka budući da je i Jug na jednom mjestu također okupio impresivnu ekipu koja je glavni kandidat za naslov europskog prvaka.
Je li za hrvatski vaterpolo dobro da dva kluba dominiraju poput Juga i Primorja, to je pitanje koje u ovom trenutku najmanje zabrinjava navijače Primorja EB.
