Vaterpolski klub Primorje dobitnik je Trofeja Nardelli u sezoni 2014/15. Trofej nema sportski značaj osvojene titule prvaka ili pobjednika Jadranske lige, ali pokazuje da je Primorje postalo najbolji hrvatski klub u punom stručnom smislu. Trofej Nardelli na kraju sezone dobiva klub, koji je ostvario najbolje rezultate u mlađim uzrasnim kategorijama:
- Trofej Nardelli osvojili smo nakon 17 godina, kada smo zadnji trofej osvojili drugi put uzastopno. Trofej dobiva klub koji sakupi najviše bodova nakon deset nastupa u zimskom i ljetnom dijelu sezone, nakon pet državnih prvenstava i pet završnica kupa. Za svaki nastup dobivaju se bodovi, mi smo nakon pobjede u Kupu u kategorji mlađih kadeta 2. kolovoza u Zadru sakupili najviše, 204 boda. Drugi iza nas je Mornar sa 160 bodova, kaže Željko Tonković, voditelj Škole vaterpola VK-a Primorje.
Dosegnuli ste vrhunac nakon nekoliko godina stalnoga rezultatskoga uspona?
- U klub sam se vratio 2008. godine, sedam godina trebalo nam je da postanemo najbolja škola vaterpola u državi. Bilo je proteklih godina ljudi koji su sumnjali, ali mene nikada nije napustio optimizam. Vjerovao sam u rad naših trenera uz veliku podršku direktora Damira Radonića, a sve se podignulo na višu razinu kada je predsjednik postao Predrag Sloboda. Kada smo počeli, nitko nije mogao reći da ćemo ovakav uspjeh ostvariti za šest, sedam ili osam godina, trebalo je odgojiti nekoliko generacija igrača, stalno raditi na dodatnoj selekciji u pojedinim uzrastima i eto... Ove godine svi su uzrasti iskazali zavidnu talentiranost uz kvalitetan rad.
Postali ste najbolji u državi, što je sada motiv?
- Sada je motiv da prvu momčad u skoro vrijeme popunimo s igračima iz naše škole. Znamo da se stalno moramo potvrđivati u radu s mladima, ali naš je konačni cilj da igrači iz naše škole postanu glavni igrači u seniorskoj momčadi. Osim Ivana Krapića trenutačno nemamo domaćega igrača u prvoj momčadi...
Samo ponajbolji igrači na svijetu mogu igrati u klubu koji je aktualni hrvatski prvak i finalist Lige prvaka?
- Znamo da je ljestvica tako visoka da je jako teško našim mladim igračima stasati u takvoj konkurenciji. Međutim, kada presjek uspjeha gledamo kroz pojedinačne nastupe, onda su Vrlić i Rakovac u U-20 reprezentaciji, u U-18 reprezentaciji su Čubranić, Radetić i Paparić, u U-15 reprezentaciji su Jereb, Poropat i Radulović... Ako imamo pojedince koji se iskazuju na razini reprezentacija, onda je jasno da raspolažemo kvalitetom. Kada imaš takvu širinu, realno je očekivati da će se netko od njih u budućnosti nametnuti i dobiti veću minutažu u prvoj momčadi. Bitno je da se vrata prve momčadi počnu polako otvarati za naše igrače, što je strateški klupski cilj. Ako uspijemo, u budućnosti više neće trebati toliko investirati u igrače sa strane. Znamo da je prva momčad osvojila sve što se moglo osim Lige prvaka, gdje je izgubila u finalu. Mladi igrači samo potvrđuju da su na tragu prve momčadi i da brige za budućnost kluba ne bismo trebali brinuti.
Dugo ste radili u seniorskom vaterpolu, 2004. godine na klupi Primorja osvojili ste treće mjesto u Ligi prvaka, a onda ste počeli raditi često nezahvalan i nedovoljno vrednovan posao u školi vaterpola. Odakle motivi?
- Od kada sam se profesionalno vezao za vaterpolo, motiva mi ne nedostaje. I kada je mračno, uvijek tražim svjetlo! Uvijek tražim nove izazove!
