Dvije i pol godine prošle su od posljednjeg velikog obračuna 'oca' Pro Recca protiv 'sina' Primorja. Voli vaterpolska javnost na tu ravan stavljati odnose između ta dva kluba u vlasništvu biznismena iz Genove Gabrielea Volpija. Ponovno će Riječani, osmoga dana nove godine na put, ususret zaljevu iz kojeg obično nastaju sve 'nevere s Kvarnera'. Pravo je pitanje - gdje je sada taj Pro Recco? Klub je to koji u svojim vitrinama ima dvadeset i sedam naslova prvaka Italije, osam nacionalnih Kupova i sedam naslova prvaka Europe od ove je sezone krenuo ispočetka. Uz talijansku reprezentaciju u malom iz Juga su vraćeni Maro Joković i Aleksandar Ivović, dva topnika od kojih se prvospomenuti brzo ozljedio, pa je pitanje u kakvoj je fizičkoj spremi pred ogled s Primorjem. Uz lica iz Juga doveden je i Mlađan Janović iz Savone, a četvrti stranac, dobri stari Norbert Madaras uz Pro Recco je još od 2004. godine.
Finale vaterpolske Eurolige 2011./2012.
Primorje - Pro Recco 8:11 (1:4, 3:2, 3:3, 1:2)
Plivalište u Oradei. Gledatelja 1.500.
Suci: Stavridis (Grčka) i Borrell (Španjolska)
PRIMORJE: Car (10 obrana), Buljubašić 1, Paškvalin, Krapić, De. Varga 2, Franković, Muslim, Jelača, Da. Varga 1 (1), Barać, Šetka 2, Garcia 2 (1), Radić
PRO RECCO: Tempesti (7 obrana), Burić, Madaras 2, Sukno, Kasas 1, Felugo 1, Filipović 1, Perrone, Pijetlović, Zloković 2, Ivović 3, Molina, Prlainović 1
Samo pogled na sastav koji se s Primorjem sukobio u Oradei, na posljednjem međusobnom službenom dvoboju u finalu posljednjeg izdanja Eurolige, 2012. godine ledi krv u žilama. Pro Recco je tada imao 'creme-de-la-creme' svjetskog vaterpola, sastav protiv kojeg bi i neki izvanzemaljci vjerovatno imali podosta muke u bazenu. Tada su pod vodstvom Giuseppea Porzia Talijani pod svojim kapicama imali aktualnog Primorjaša Sukna, pulskog Riječanina Damira Burića, ali i srpsko-crnogorsku koloniju (Filipović, Pijetlović, Zloković, Ivović, Prlainović). Sedam Balkanaca uz Španjolce Perronea i Molinu, Mađare Madarasa i Tamasa Kasasa te domaće Tempestija i Felluga činili su momčad koja će se teško ikada ponovno zajedno zaigrati u nekoj bližoj budućnosti.
Odnos snaga se dakle, stubokom promijenio. Primorje se nakon početnog poraza u Barceloni (7:6) i domaćeg remija s Jugom (9:9) krenulo vaditi na europskim gostovanjima. Krenulo je dobro, pobjedom u Pireju kod Olympiakosa (8:12), a tako bi se moglo i nastaviti u Reccu uoči zatvaranja prvog dijela natjecanja po skupinama i dolaska mađarskog Egera na Kantridu krajem mjeseca. Aktualna momčad Pro Recca nije na razini one koja je osvojila sve u 2012. godini što se teoretski dalo osvojiti. To sugeriraju i trening-utakmice s Kantride ovoga listopada u kojima su Riječani dvaput pobijedili. Bodovi su potrebni a snaga momčadi postoji. Treba je samo znati prenjeti u vodu...
Daljnja povijest Pro Recca piše mnoge priče. Klub je osnovan 1913. godine, a na prvu titulu prvaka Italije trebalo je čekati čak četrdeset i šest godina, sve dok zlatna generacija talijanskih vaterpolista s Olimpijskih Igara u Rimu 1960. nije u Recco godinu ranije dovela prvi naslov prvaka. U petnaest sezona (1959 - 1974) Pro Recco je osvojio trinaest domaćih naslova, a još i danas stoji rekord ubilježenih uzastopnih pobjeda od 153 od 1965. do 1973. godine. Period stagnacije i reorganizacije društva trajao je od 1985. do 2000. godine, nakon čega ptogodišnju vladavinu klubom preuzima grupa lokalnih privatnika. Dvije godine kasnije osvojeno je novo domaće prvenstvo, a godinu potom i premijerni naslov europskog prvaka. U prvim godinama novog milenija domaćim je vodama vladao Posillipo. Tako je bilo sve do 2006. otkada je Pro Recco neprikosnoven u Italiji, otkada su ukupno Genovesi osvojili dvadeset i tri trofeja u pet natjecanja. Klub je kroz povijest dao petnaest olimpijskih pobjednika, među kojima je i jedan Hrvat. Tomislav Paškvalin bio je član Pro Recca na igrama 1984 u Los Angelesu i četiri godine kasnije u Seoulu.
Na poslijetku, ne treba zaboraviti obračun dvojice šefova. Gabriele Volpi do prije dvije sezone financirao je Primorje i Pro Recco, povukao se pa se vratio natrag u talijansku bazu. Predrag Sloboda je također dugo vremena proveo u upravi Pro Recca, po hijerarhiji odmah iza Volpija. Njih su dvojica i danas prijatelji, pa će biti zanimljivo vidjeti može li Sloboda nadjačati Volpija u njegovu dvorištu.
