Bila je to priča sa sretnim krajem. Vaterpolisti Primorja EB u Crnoj Gori odigrali su jednu dobru utakmicu u kojoj su nakon osam godina izborili plasman među četiri najbolje ekipe u Europi. Za ocjenu više samo je trebalo izbjeći pad u završnici utakmice. Pet minuta i 45 sekundi prije kraja Riječana su imali tri pogotka prednosti (10:7) i kao i u prvoj utakmici u Rijeci protiv Jadrana uspjeli su to ispustiti. Nitko ne dvoji da je Jadran dobra ekipa, sposobna parirati Primorju, ali padovi u igri pri kraju utakmice odnosno propuštene prilike da se do kraja dotuče protivnik kada se ukaže prilika, postale su stvari koje se učestalo ponavljaju u igri Primorja.
Sreća je htjela da zadnja lopta, koja se odbila od okvira gola nakon Baraćevog udarca, dospije u ruke primorjaša, u suprotnom stvari su mogle biti bitno drugačije. A sreća neće uvijek biti na strani Riječana. Čak je i Milorad Djurković, legendarni TV komentator, u nekoliko navrata odmahnuo glavom i prokomentirao kako Primorje EB ne igra u skladu s kvalitetom koju igrači posjeduju. Herceg Novi, između ostalog, slovi kao grad stepenica. Primorjaši su ovu stepenicu uspješno preskočili i na tome im treba čestitati.
Plasman na Final Four veliki je uspjeh, nažalost za riječki sastav, postoji momčad zvana Pro Recco koja je nakon prošlogodišnjeg poraza od Partizana i te kako željna ove titule. Naravno, ne treba ni spominjati da prije toga treba preskočiti Mladost u polufinalu. Poanta priče je da Primorje EB želi trofej kao nagradu za sav rad, uloženi trud i novac u ovu ekipu bez obzira na to koliko bi veliki uspjeh bio biti drugi u Europi odnosno koliko je već velik uspjeh sam plasman na završnicu.
Trofeji su ono što se u sportu broji, barem u onim natjecanjima gdje je to prvo mjesto objektivno dostižno. Rijeka i dalje tuguje za naslovom prvaka u nogometu izgubljenog u podignutoj Krečakovoj zastavici, rukomet i košarka nisu na razini da se mogu boriti za titule, za sada jedino odbojkašice u svojim vitrinama imaju titulu državnih prvakinja u loptačkom sportu.
Riječani su željni titula, a ona je realno gledajući puno izvjesnija i dohvatljivija u prvenstvu Hrvatske. I zato će subota, te svi se nadaju i nedjelja, protiv Mladosti dati puno odgovora. I zato što prije treba zaboraviti Jadran i okrenuti se utakmici sa zagrebačkim sastavom. Jer Igor Hinić i društvo misle ozbiljno. A na kraju svega, broje se samo trofeji...
