Primorje i Jug u subotu na Bazenima Kantride igraju prvu od najmanje tri finalne utakmice prvenstva Hrvatske. Primorje ima priliku postati prvi riječki klub, koji je od osamostaljenja osvojio titulu državnog prvaka u jednom momčadskom sportu iz kategorije tzv. nositelja kvalitete. Uoči prve finalne utakmice predsjednik Primorja Predrag Sloboda u razgovoru ne ostavlja dojam čovjeka, koji je šest godina čekao vrhunac ovakve sezone. Kao da je finale protiv Juga još jedan običan dan u uredu…
- Finale mi ne pobuđuje neki poseban osjećaj, jer je ovo projekt koji traje niz godina. A trofeji će morati početi dolaziti, nema tu imperativa! Puno se stvari mora poklopiti da bi se počeli osvajati trofeji, ove godine osvojili smo dva trofeja što je za nas veliki uspjeh. Osvojiti Jadransku ligu i Kup u direktnim dvobojima s Jugom veliki je uspjeh to prije što se nigdje nismo provukli. To je dokaz da se dobro radilo. A hoćemo li postati prvaci, pokazat će vrijeme.
Još nešto! Trebamo definirati što je to imperativ u sportu! Novac je jako bitan u životu, ali mi imamo igrače kojima novac nije najvažniji na svijetu. Oni rade u uređenim uvjetima, to svi znaju, ali nitko i ništa njih ne može više motivirati nego što ih motivira njihova želja za pobjedama. Što bi njima značilo kada bih rekao: Morate pobijediti!? Kada daju sve od sebe, znaju da svakoga mogu pobijediti. Meni je najbitnije da igrači daju sve od sebe! A ako nisu bolji, neće pobijediti! Ipak je to sport! Osim toga imamo sreću da se bavimo sportom u kojemu ne doživljavamo neugodnosti po benzinskim stanicama, kaže Sloboda.
Gdje ste bili kada se sve raspalo?!
- Projekt Primorje ide dalje! I stalno se natežem s novinarima pokušavajući skrenuti pažnju na našu djecu koja zaslužuju veću medijsku pažnju. Njih slikajte, dajte im na važnosti pa nam za nekoliko godina nećete prigovarati zašto nema više Riječana u prvoj momčadi! Gdje ste bili kada se raspala ona domaća momčad koja je osvojila treće mjesto u Europi? Da se njih zadržalo na okupu, prva bi momčad danas sigurno drugačije izgledala! Iako moram priznati da smo dolaskom braće Varga i Garcije počeli mijenjati mentalitet, što nam je trebalo, meni je najbitnije da se na horizontu opet pojavljuju neki naši novi igrači, kaže Sloboda.
Ispada kao da je finale usputna stanica u povijesti kluba, koji je od 1908. godine državni prvak bio jedino davne 1938. godine?
- Da, upravo tako! Ovo finale je samo kulminacija dugogodišnjeg rada! Jasno je da su se svima otvorili apetiti, pitali su me odmah nakon što smo osvojili Jadransku ligu: Hoćete li osvojiti prvenstvo? Čekajte malo, pa nismo se još ni osušili nakon finala Jadranske lige! Čekali smo na trofeje stotinu godina, pa sačekajmo još malo ako ove godine ne osvojimo baš sve što želimo! Što ne znači da u svaku utakmicu ne ulazimo da bismo pobijedili ili da se nećemo boriti za svaki trofej! Kada kažem da nema imperativa, to ne znači da ne želimo osvojiti sve što možemo. Važno je da svi znaju da glave neće letjeti ni treneru, ni igračima ako ove godine ne postanemo prvaci! Jedino se tako može raditi na duge staze
Neizravno ste načeli klupsku temu koja u svjetlu uspjeha prve momčadi u javnosti uglavnom prolazi nezapaženo, nakon dugo godina počeli ste osvajati trofeje u dječačkim uzrastima?
- To vam je priča o kokoši i jaju. Ako prva momčad nema rezultata, ako djeca nemaju uzora u klubu, neće biti ni rezultata u omladinskom pogonu. Ovaj projekt Primorja zapravo je počeo puno ranije nego što sam ja došao, ja sam možda dao neku drugu dimenziju. Primorje se u jednom trenutku raspalo nakon što su bili treći u Europi. Našla se jedna skupina entuzijasta koji su spasili klub, koji se tada mogao ugasiti kao što danas gasi puno klubova. Primorje je opstalo, ali ako klub nije ustrojen kako treba, ne mogu se ni očekivati rezultati. Ljudi koji poznaju sportsku problematiku znaju da ne govorim samo o novcu.
E, sada! Ako želite osvajati trofeje, jasno je da se ne može igrati s igračima od 18 godina. S druge strane moraš imati rezultate da bi pridobio djecu. Kada se momčad počela dizati povratkom Baraća, Frankovića, Glavana, Cara…, kasnije su došli Varge, Garcia, paralelno sa stvaranjem prve momčadi polako smo dizali rad u klupskoj školi koju je preuzeo Željko Tonković. I evo, danas imamo kadete koji su drugu godinu zaredom prvaci Hrvatske. Mlađi kadeti su treći u Hrvatskoj, naše najmlađe nade su druge u Hrvatskoj. Imamo tri vrlo nadarene generacije, što je rezultat petogodišnjeg rada. Sada moramo čekati barem još toliko godina da bi oni došli do prve momčadi. Povrh toga, u Opatiji se kale naši mladi igrači poput Peroša, koji je već igrao za prvu momčad.
U kontekstu najave finala zvučite kao zadovoljni predsjednik bez obzira što će se dogoditi u finalnoj seriji?
- Jesam, vrlo sam zadovoljan! Iskreno, bio sam zadovoljan i prošle godine. Pazite, Pro Recco je bilo nešto što se vaterpolu možda više nikada neće dogoditi, nešto poput Harlem Globetrottersa u košarci. Biti drugi u finalu Final Foura u Oradeu iza Pro Recca veliki je uspjeh! A da im ona lopta kod 7:8 nije sretno ušla, ne znam kako bi utakmica završila. Kako ne bih bio zadovoljan s ovom sezonom!? Pogledajte imena u Jugu, pa to su sve svjetski igrači! Igramo u finalu protiv izuzetno moćne momčadi, igramo protiv vaterpolske institucije. U zadnjih pedesetak godina Jug, Mladost, Partizan i Pro Recco osvojili su više od polovice svih europskih trofeja. Ako Jug na početku sezone kaže da ide na četiri trofeja, a mi smo do sada osvojili dva, moram biti zadovoljan.
