Predrag Sloboda jedan je od najistaknutijih vaterpolskih djelatnika u Europi, koji je znanje i trofeje stjecao u Pro Reccu i Primorju. Nakon dvadesetak godina rada u trenutačno dvama najboljim europskim klubovima, finalistima ovogodišnje Lige prvaka, Sloboda je stekao reference koje su bile presudne prilikom imenovanja na mjesto predsjednika Nacionalnog vijeća za sport.
Prema definiciji Nacionalno vijeće za sport najviše je stručno tijelo koje se brine za razvoj i kvalitetu sporta u Republici Hrvatskoj. Nacionalno vijeće za sport ima predsjednika i dvanaest članova, koje imenuje i razrješava Hrvatski sabor. Drugim riječima, Sloboda je predsjednik inačice saborskog odbora, koji bi trebao imati ključnu ulogu u određivanju zakonodavnih smjernica. Dojam je da tijekom rasprava o novom zakonu i izmjenama zakona o sportu mišljenja i preporuke Nacionalnog vijeća nisu dovoljno uvažene:
- Teško je reći koliko nas uvažavaju. U saborskoj proceduri su izmjene Zakon o sportu koje je predložila udruga Naš Hajduk. Nacionalno vijeće i ministarstvo negativno se očitovalo o tim amandmanima, smatramo da ne treba donositi amandmane kada postoji prijedlog novog Zakona o sportu. Isto tako smatramo da autori prijedloga novog zakona nisu uzeli u obzir realno stanje hrvatskog sporta, puno smo puta pisali i slali primjedbe Vladi i Saboru, ništa od toga nije usvojeno. Kineziološki fakultet također je odustao od sudjelovanja u donošenju novog zakona kada je vidio da se njegovo mišljenje ne uvažava. Sve je kulminiralo održavanja Sabora o sportu u Zagrebu prije nekih mjesec dana, gdje se okupilo preko 250 predstavnika raznih udruga i vrhunskih sportaša. Postignuli smo konsenzus da ovakav prijedlog novog zakona ne zadovoljava potrebe hrvatskog sporta. Zaključci Sabora o sportu u pisanom su obliku dostavljeni ministarstvu, predsjedniku Sabora i predsjedniku Vlade. Još uvijek nismo dobili ni jedan odgovor. Jasno da Sabor i Vlada mogu donijeti zakon kakav žele. Ako prođe, ovakav zakon sigurno neće donijeti boljitak hrvatskom sportu, kaže Sloboda.
U javnim raspravama i razgovorima dominira tema o izostanku strategije razvoja sporta?
- Mišljenje Nacionalnog vijeća i cijelokupne sportske zajednice, da sada ne nabrajam sve institucije i udruge, o preduvjetima donošenja novog zakona artikulirali smo u devet točaka. U prvoj točki spominje se strategija razvoja sporta. Čak se i prijedlog novog zakona poziva na strateške dokumente, koji ne postoje. Ne može zakon donositi strateške dokumente na koje se poziva! Prvo moramo napraviti strategiju sporta, a onda donijeti zakon! Ministarstvo je oformilo skupinu, koja radi na strategiji sporta, ali je ta skupina osnovana prekasno. Neposredno pred početak usvajanja novog zakona! Strategija se ne može odrediti u nekoliko dana, treba proći barem šest mjeseci da se složi program na temelju stručnih analiza. Da se razumijemo, ni jedna strategija nije idealna. Međutim, ako strategija postoji, onda se lakše prilagođavati. Mislim da bi toj skupini trebalo dati više vremena da donese strategiju. Ako se novi zakone donese prije nego što se odredi strategija razvoja, mislim da bi novi zakon trebao barem previdjeti mogućnost da se prilagodi strategiji. Zakon su pisali ljudi koji o sportu znaju malo. Puno bih mogao pričati o člancima koji su kontroverzni, zakon je previše usmjeren prema pojedincima i određenim sportovima.
Hrvatska uvodi zakon "lex Mamić"?
- Nije samo to, puno je nelogičnosti u novom zakonu. Naprimjer, jedna od temeljnih odrednica je da se brojem igrača definira je li klub profesionalan. Prema našem mišljenju profesionalni klub može se definirati samo prema vlasničkoj strukturi i načinu financiranja, a ne prema broju igrača na plaći. Ima tu čitav niz nelogičnosti.
Ako se ovakav zakon usvoji, može ga promijeniti samo neka buduća vlada. Zar promjene zakona o sportu moraju toliko ovisiti o političkim promjenama?
- Od 2006. godine naovamo, kada je donesen aktualni Zakon o sportu, promijenile su se tri vlade i ništa se u sportu konkretno nije promijenilo. Nažalost, kada se zakon jednom donese, nije ga lako promijeniti ako nema dovoljno političke volje. Iz iskustva znam da je to posebno teško kada je u pitanju zakon o sportu. Država bi morala ozbiljnije stati iz sporta, mora odrediti u kojem smjeru se sport treba razvijati, što sadašnji zakon ne određuje. Sport pokušavaju definirati ljudi koji o sportu znaju jako malo ili ništa. Hrvatski sport morao bi imati kontinuitet razvoja bez obzira na političke promjene. Sport je najbolji izvozni proizvod, dobro znam što govorim. Ako odete u najmanje selo u Nigeriji, naći ćete dres Davora Šukera! Pa i predsjednica Grabar-Kitarović darovala je nedavno Svetom ocu nogometni dres. Ako pogledamo što se događa u državama u okruženju, koje prolaze tranziciju kao i mi, vidimo da one imaju puno jasniju sliku o tome što država želi od sporta.
Kako kao predsjednik Nacionalnog vijeća gledate na događanje svastike na Poljudu i negativnu atmosferu oko nogometa?
- Mislim da iza toga stoji jako mali broj ljudi, ne bismo od toga trebali praviti toliko veliki problem....
... Velike probleme rade svjetski mediji i zgranuta svjetska javnost?
- Dobro, ali mi ne bismo trebali poistovjećivati cijeli naš sport s takvim pojavama. Nije hrvatski sport takav! Hrvatski sport je jako cijenjen u svijetu, pa je tako cijenjen i nogomet! Mi bismo trebali samo početi primijenjivati puno rigoroznije sankcije prema onima koji rade onakve stvari. Ako treba, neka pojedinci idu zatvor!
Koliko je aktualno vodstvo HNS-a krivac za ovako negativnu atmosferu u nogometu?
- Mogu samo reći da je HNS vrlo dobro organizirani savez. Ja sam presjednik HVS-a i mislim da znam što to znači biti dobro organizirani savez. Što se tiče amosfere u nogometu, ovo vodstvo ne vodi HNS od osamostaljenja, a kod nas se dvadesetak godina krivica stalno prebacuje na vodstva HNS-a. Ako se ljudi u vrhu HNS-a mijenjaju, a problemi ostaju, to znači da su krivci negdje drugdje. Očito da je problem u sustavu, a novi zakon ne riješava te probleme.
Na kraju najmanje pitanja o najvišem sportskom dosegu: Primorje je ponovo osvojilo tri od četiri trofeja, koji su motivi uoči iduće sezone?
- Motivi uvijek postoje! Ja ne vjerujem u onu sportsku krilaticu da je bitno samo sudjelovati! Bitno je pobijediti, što je osnovna namjena sporta! U Primorju živimo u zdravom ozračju. Svi su nas na početku sezone otpisali kada su otišla braća Varga i Obradović, redom vrhunski igrači... A mi smo ove sezone otišli još jedan korak dalje, još smo bili bliže četvrtom trofeju. U Barceloni smo u finalu igrali "gol na gol" s najboljom momčadi na svijetu. Da smo imali još jednog malo raspoloženijeg igrača u pet situacija s igračem više, nisam siguran da bi nas Pro Recco dobio! Možemo reći da smo igrali ravnopravno s najboljom momčadi na planetu. Možemo li još bolje? Prošle godine Primorje je uspjelo dvaput pobijediti Pro Recco, koji je u Barceloni bio peti, a mi treći. Ove godine Pro Recco je bio prvi, mi drugi... Blizu smo!
Izjavili ste da je financijska kriza iza vas, problemi tijekom sezone nisu se osjetili na rezultatima?
- Poslovanje svih tvrtki pa i obitelji kreće se u sinusoidama. Tako je i u klubovima. Kriza se nije osjetila na rezultatima, jer je pristup pozitivan, jer se pošteno radi i rezultati se vide.
Hoće li Primorje biti još jače iduće godine?
- Recimo da neće biti slabije.
