Igor Pezelj vratio se iz Budimpešte sa zlatnom medaljom oko vrata čime je stručni stožer izbornika Ivice Tucka dosegnuo vrhunac četverogodišnjeg rada:
- I Ivicom sam od početka, od 2013. godine, kada je preuzeo reprezentaciju. Ovo je bila prva akcija na koju su se svi igrači odazvali, nitko nije izostao i svi su bili spremni uključujući Sanda, koji je imao problema s prstom tijekom priprema. Na kraju je Sandro odigrao fantastično, a meni izgleda da još ima prostora za napredak. Svaki nas put iznenadi! Uz momčadi i mi smo ove četiri godine rasli, prebolili smo sve dječje bolesti i sada sve ovo treba nadograđivati. U ovom sportu Olimpijske igre su vrhunac ciklusa, mi smo s mladom momčadi ostvarili veliki uspjeh i potencijal postoji, kaže Pezelj.
Način na koji ste postali svjetski prvaci bio je vrlo autoritativan?
- Tako to sada izgleda na kraju. Od prvoga dana priprema za prvenstvo stvorila se takvo ozračje da smo mogli igrati protiv bilo koga. Disali smo zajedno cijelo ljeto, toliko smo bili samouvjereni da nam je bilo svejedno protiv koga igramo.
Ima li igrača koju mogu dodatno dignuti kvalitetu ove momčadi?
- Ima! Osim mladih igrača koji su bili s nama na pripremama i koji su igrali u Svjetskoj ligi, uskoro će nam se priključiti Josip Vrlić, koji će konkurirati od rujna kada dobije dozvolu da opet smije igrati za hrvatsku reprezentaciju.
Što konkretno radite u stručnom stožeru svjetskih prvaka?
- Dok smo na pripremama uglavnom se bavim vratarima, a najvažnije je da pratim i analiziram igru protivnika, recimo da radim skauting.
Kako se igračima prezentiraju vaše analize?
- Uvijek prvo razgovaram s Ivicom, sve analize prvo odradimo u stožeru. Dodatno pogledamo izdvojene situacije koje zapazio ili koje on traži. Od cijelog materijala pripremimo snimku od desetak minuta koju prikazujemo igračima. Vratari dobivaju posebne materijale da se mogu pripremiti za protivnike. Radimo generalno, znači da se svi igrači zajedno skupe dok analiziramo snimke. Rijetko se dogodi da radimo posebno s igračima. Ipak se uglavnom sve svodi na to da smo maksimalno koncentrirani na svoju igru i da se ne zamaramo previše s drugima.
Analiza igre mješavina je prakse i teorije, u tom kontekstu u kome smjeru ide vaterpolo? Ako su mjerilo najbolje utakmice, golovi iz igre postaju prava rijetkost?
- Pristup igri u obrani se strašno promijenio posljednjih godina, ali smatram da problem vaterpola nisu pravila nego to što se striktno treba držati pravila. Znaju se pravila, zna se da je isključenje svaki nepravilni kontakt ili držanje za ruke. Sve to piše u pravilima, ali se suci toga ne pridržavaju. Drugačije tumače pravila...
... želite reći da bi u praksi trebalo više štititi napadače?
- Mislim da bi trebalo, posebice ideju i kreativnost napadača, što bi više privuklo gledatelje. Bilo bi puno više atraktivnosti, a ovako imamo šest parova koji se bore za život u vodi i samo čekaš da netko dobije isključenje i igrača više. Vrhunske utakmice koje smo odigrali u Budimpešti pokazale su da ne treba mijenjati pravila u vaterpolu nego da se treba pridržavati postojećih pravila. Ima u današnjem vaterpolu dovoljno dinamike, ima kreativnosti, samo se treba početi držati pravila. Ne znam koliko je ljudi pratilo nastupe Japana, egozitične vaterpolske države. Svi bismo se trebali zamisliti nad njihovim načinom igre. Njihovi igrači nisu predisponirani za vaterpolo koji mi poznajemo, ali se nose sa svima. Japan je deklasirao SAD na SP-u samo zbog pristupa, igraju potpuno drugačije. Puno se više kreću, izbjegavaju kontakte, ulaze u slobodan prostor. Protiv SAD-a postignuli su 15 golova od čega 10 iz kontranapada...
... ali kontre počivaju na jakim obranama?
- Da, što znači da ima prostora za drugačiji pristup.
Prošle sezone bili ste trener Primorja, gdje se vidite u novoj priči o riječkom vaterpolu?
- Uvijek sam bio Primorjaš i to ću uvijek ostati. Sve su promjene dogodile dok me nije bilo, nisam još konkretno razgovarao s novom upravom, ali se i dalje vidim u Primorju. Hoću li raditi u školi vaterpola ili negdje drugdje, vidjet ćemo.
