Predrag Sloboda pretvorio je Rijeku u središte hrvatskog i svjetskog vaterpola! Uz dužno poštovanje njegovim bliskim suradnicima na čelu s Zoranom Rojom, od kada je Sloboda postao predsjednik Primorja počela je realizacija vrhunskog vaterpolskog projekta. Nakon nešto više od pet godina ulaganja Primorje je osvojilo prvi trofej čime se otvara novo poglavlje u klupskoj povijesti.
- Naravno da smo svi zadovoljni kada se osvoje trofeji, ali trofeji nisu jedini smisao. Primorje je klub koji postoji dugo godina, meni pamćenje daleko seže. Zoran Roje i ja smo praktično skupa odrasli, sjećam se da smo igrače vozili u Kranj kada se igralo za ulazak u prvi ligu, jer je u to doba postojao samo bazen na Školjiću. Kao i puno stvari koje nisu funkcionirale kako treba, prije nekoliko godina sjeli smo i odlučili nešto pokušati napraviti u klubu. Puno je bilo razloga i motiva zbog kojih smo ovo počeli raditi, trofeji nisu jedni razlog. Kada govorimo o trofejima, ne postavljam imperative, jer je vaterpolo sport u kojemu novac ipak nije presudan. Najbolji vaterpolist na svijetu u najbolje doba Pro Recca nije mjesečno zarađivao koliko Leo Messi zaradi za nekoliko sati. A mora trenirati puno više od Messija. Vaterpolo nije sport koji igračima omogućava materijalnu sigurnost nakon završetka karijere, tako da je kod vaterpolista posebno izražen voljni moment i želja za medaljama.
Kada se dođe do vrhunskih rezultata, kada igrači postanu osvajači medalja, važno je da postoji mladi kadar. Ne mogu mladi igrači pravilno stasati ako u klubu nemaju idola, ako nema rezultata. Zadnjih godina imamo veliki priliv mladih igrača, imamo jednu generaciju koja je prva, dvije generacije koje su druge u Hrvatskoj… Radi se nešto u klubu što se najbolje vidi po tribinama koje su postale tijesne kada igramo. Sve u svemu, zadovoljan sam s projektom, kaže Sloboda
Koliko je projekt stabilan, koliko dugoročno planirate ulagati?
- Iskreno, nisam o tome razmišljao. Mislim da Primorje mora biti dugoročan projekt, ima dovoljno kvalitetnih ljudi u klubu. Volpi nas je ostavio, ali plivamo i dalje.
Zbog sukoba s LEN-om istupili ste iz vaterpolske Lige prvaka nakon što je Gabriele Volpi napustio vaterpolo čime ste ostali uskraćeni za mogućnost osvajanja titule europskog prvaka?
- Nije to sukob s LEN-om, ljudi dobivaju pogrešnu sliku. Nismo mi istupili iz natjecanja zbog solidarnosti s Volpijem, većina ljudi ne zna u čemu je problem. Uopće nije bilo riječ o izdvojenoj Superligi, već je i samo ime pogrešno. Vjerojatno naziv Superliga zvuči atraktivno za medije, pa se zato i koristi, ali je naš program bio da pod LEN-om uspostavimo sustav natjecanja koji bi trebao rezultirati onim što mi imamo na našem bazenu kada igramo utakmice. Pogledajte što se događa u našem vaterpolu, na jednom od nekada najvećih vaterpolskih derbija između Mladosti i Juga zadnji put je bilo 200, 300 gledatelja! Nije samo to problem, uvriježeno je mišljenje da se vaterpolo igra samo na prostoru bivše države. Ne slažem se s time, uostalom, Italija je postala prvak svijeta u Šangaju. Pa onda optužbe da u najboljim ligama igrama previše stranaca!? Opet netočno! Italija nikada nije bila bolja nego u zadnjih nekoliko godina, baš u razdoblju tijekom kojega je Pro Recco imao najviše stranaca!
Porez na zlatne medalje
- Moram pohvaliti Ratka Rudića i Pericu Bukiću zahvaljajući kojima smo ostvarili zanimljivu suradnju s Peterom Radovichem, jednim od najuspješnijih američkih producenata koji je dobio 22 nagrade Emmy i koji producira jednu od najglednijih sportskih emisija na CBS-u. Govori hrvatski bolje nego ja, roditelji su mu porijeklom Hrvati. Peter je rekao da je bio počašćen kada ga je Rudić zvao, u Hrvatskoj zajedno s ekipom radi već tri tjedna. Odmah se vidi jedan drugi nivo, oni ne gledaju utakmicu kada rade. Radovich radi serijal emisija o hrvatskom vaterpolu koji bi se trebao prikazati prije nastupa na SP-u u Barceloni.
Zahvaljujući Radovichu naši troškovi nisu veliki, ali ako doma nemate ljudi koji prepoznaju vrijednost vaterpola, kako ćete nešto ozbiljno raditi. Vjerujte da stalno pokušavamo raditi na promociji vaterpola, a država nam je ukinula dotacije. Najvjerojatnije ćemo se morati zadužiti da bismo igračima isplatili nagrade za zlatne olimpijske medalje na što još plaćamo i porez! Nevjerojatno!, kaže Sloboda
E, sada. Nas jedno natjecanje u europskoj ligi stoji najmanje 150.000 eura. Tko želi 150.000 eura potrošiti na utakmicu protiv švicarske momčadi, koja završi s 20 pogodaka razlike što se Jugu sada događa. Samo put stoji 15, 20 tisuća eura! Problem je financijski aspekt takvih natjecanja. Dobro, Primorje nekako pliva u svemu tome iako smo izgubili velikog sponzora, ali nema više Mladosti, Vasasa…
Što smo mi htjeli!? Nažalost ili na sreću, zna se koji se klubovi uvijek na kraju iskristaliziraju kao nositelji kvalitete u europskim natjecanjima. Možda ne znamo koja su četiri kluba najbolja, ali znamo za barem osam ili deset klubova koji će doći u završnicu. Mi smo htjeli stvoriti ligu po uzoru na nogometnu Ligu prvaka, pa da četiri od deset ili dvanaest mjesta u ligi svake sezone popune klubovi koji igraju nižu europsku ligu. Postojalo je nekoliko varijanti, koje u LEN-u nisu prepoznali, ni prihvatili.
U LEN-u stalno ponavljaju da nacionalni savezi moraju ostati to što jesu, ali nacionalni savezi nemaju novaca. Ja to nažalost dobro znam jer sam predsjednik, savezi ne mogu financirati klubove. LEN je trebao samo prepoznati važnost klubova i dati im određena prava! Evo još jednog primjera kako se novac troši.
Igrate u srijedu, u četvrtak je izvlačenje parova i tada saznate da u subotu morate putovati u Berlin. Karta vas stoji tisuću eura! A da ste na početku godine kupili karte za cijelo natjecanje, jedna bi vas karta stajala sto eura!
Poanta je da ste odustali od Lige prvaka, Primorje je postalo jedan od najboljih europskih klubova a nema priliku postati europski prvak?
- Ima nekih naznaka da LEN postaje malo fleksibilniji. Dogodile su se promjene ulaskom nekih ljudi, koji su dobili svoja mjesta sabotirajući projekt koji smo predlagali. Mislim da je jaka poruka već to što finalisti Final Foura iz Oradea ne igraju Ligu prvaka, a to što je bilo u Oradeu sramota je za vaterpolo. Organizacija je bila užasna, ali bolje je o tome više ne pričati.
Opet ste izbjegli odgovor: kada će Primorje postati europski prvak?
- Ne znam, mora se puno stvari poklopiti. Ne znam ni koliko će klubova igrati ovakvu Ligu prvaka iduće godine. Nismo više samo nas četiri kluba problem, pričali smo s ljudima iz drugih klubova kojima sve skupa postaje težak financijski teret.
Opće je prihvatljiva teza da vaterpolo nije televizičan sport, a televizija je danas glavni izvor financiranja vrhunskog sporta. Kod nas se u vaterpolu nažalost događaju televizijski prijenosi u kojima komentatori privatiziraju finala Kupa?
- Problem televizije nije samo Mićo Dušanović o čemu ćemo napisati priopćenje, službeno ćemo tražiti da gospodin Mićo Dušanović više ne prenosi utakmice Primorja! S finalne utakmice Kupa Hrvatske nije se prenosila niti himna, niti dodjela medalja jer je prema programu slijedio rukomet. A desetak minuta prije početka rukometne utakmice idu reklame! Ako državna televizija nema sluha da prenosi barem najvažnije, što možemo očekivati od drugih televizija. O ponašanju komentatora da ne govorim, pa ne može jedan komentator govoriti da je dosuđen "peterac za nas".
Što se tiče televizije, pokušavamo pronaći adekvatne načine televizijske prezentacije, ali interesa jednostavno nema. LEN zahtjeva da svaki klub koji organizira utakmicu mora ustupiti besplatni signal, koji LEN onda prodaje. Svaka domaća utakmica nas stoji najmanje 5.000 eura. Odigramo četiri, pet utakmica pa izračunajte troškove. Umjesto da dobijemo nešto od televizijskih prava, mi ustupamo besplatni signal.
