Sandro Bastinčić sa zadrškom je reagirao na pripoćenje Izvršnog odbora Plivačkog kluba Primorje CO. Nakon što je Bastiančić otišao iz kluba, u razgovoru za Sportcom kritički se osrvnuo na (ne)rad u školi plivanja što je izazvalo reakciju Izvršnog odbora. Bastiančić je napisao reagiranje na reagiranje, koje prenosimo u cijelosti:
Šutnja je zlato i odlika je mudrih ljudi. Koliko mudrih ljudi ima u PK Primorje CO, ostavljam cijenjenom čitateljstvu Sportcoma na uvid, ako budu pročitali "reagiranje na reagiranje" intervjua objavljenog na stranicama cijenjenog sportskog portala. Fascinantno mi je kako se Izvršni odbor plivačkog kluba Primorje Croatia osiguranje sastao odmah po objavljivanju "spornog" intervjua s "instruktorom u školi plivanja". Ako su i imali zakazanu sjednicu Izvršnog odbora, opet je fascinantno kako su po hitnom postupku stavili na dnevni red i(li) pripremili izjavu.
Porazna klupska statistika
Klupska statistika PK Primorja CO udjela kategorija u osvojenim medaljama na državnim prvenstvima, zorno pokazuje da Sanja Jovanović, Saša Gerbec, Smiljana Marinović, Ana Matković (kategorija seniori svi odreda na privremenom radu u Rijeci) imaju više od 50% ukupno osvojenih medalja, a nisu "djeca Primorja", dok su osvojene medalje u mlađim kategorijama u stalnom padu. Kakva bi slika tek bila da se "veteranka" Smiljana i Sanja Jovanović prestanu sa plivanjem. Na posljednjem ljetnom državnom prvenstvu u kategoriji juniorki (1998/1997 godište) – sa isplivanim normama nastupila je samo jedna plivačica. Na treningu već tri godine u kategoriji 1998. godište trenira samo jedan plivač. I to je sve ogledalo nečijeg rada. Upravo završeni plivački miting u Kranju koji je jedan od jačih mitinga u regiji, a na kojem je Primorje CO nastupilo sa najvećim brojem plivača 72 i najvećim brojem starteva 278 , osvojeno je ukupno 4 medalje (od ukupno mogućih 72) i to zahvaljujući najmlađoj plivačici 2004. godište koja je sama osvojila tri medalje. Četvrta medalja bila je štafetna bronca.
Nisu bili tako brzi kad su se trebali držati preuzetih obveza i instruktora iz škole plivanja primiti u stalni radni odnos. Nije bitno da li su to obećali (a jesu), nego su ostavili pisani trag, u obliku zaključka 60. sjednice Izvršnog odbora, uvedenog u Zapisnik te iste sjednice, u svibnju 2011. g. S naznakom "kad okonča studij plivanja na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu". Desilo se i to, u studenom 2012.g. Od tog dana klub ne reagira na moje pozive i zahtjeve za provedbom u djelo preuzetih obveza, da ne kažem obećanja. Od obećanja, jasno je, u ovoj zemlji se niti živi, niti to više itko sluša. Pardon, reagirao je klub, nakon serije mojih poziva, ali riječima "to je na razmatranju". Potpisana odluka Izvršnog odbora s dolaskom moje diplome otišla je na početak, na razmatranje.
Medalje koje Izvršni odbor u reagiranju spominje nikada nisam osporavao, niti sam nekome pokušao prigušiti sjaj te medalje. Znaju ljudi u klubu jako dobro o kome i zbog čega je riječ pri osporavanju struke i njenog rada. Koliko ima kvalificiranih ljudi i koliko djelatnika zna osnove kondicijske pripreme i temeljne zakonitosti rada s djecom – sportašima, a koliko ih s druge strane radi s djecom, a o tome, oprostite na izrazu – nema pojma. Ukazivao sam i na brojne propuste i nepravilnosti u poslovanju... najblaže rečeno nepravilnosti.
Drago mi je da je izjavu Izvršnog odbora potpisao predsjednik kluba Predrag Kovačić. Čovjek koji je izjavio "ja sam pravnik, moram biti legalist...". Zna o kakvim nepravilnostima govorim i mislim da je mudrije bilo ne reagirati i ne osporavati moje navode. Očekujem osporavanje i ovog mog, njima nedobrodošlog teksta, ali moj sljedeći potez zasigurno u tom slučaju neće biti zamaranje cijenjenog čitateljstva. Koji? Imam dovoljno argumenata.
S poštovanjem, Sandro Bastiančić.
