Neki ga znaju kao pjevača popularne ri-rock skupine En Face, neki pak kao gorljivog navijača HNK-a Rijeka i kolumnista. Sandro Bastiančić posljednjih je nekoliko godina radno proveo na Costabelli kao trener u plivačkoj školi Primorja CO. Raditi se, kako kaže, u okruženju koje vlada u klubu više nije moglo.
- Prilično je žalosno da sam iz Primorja otišao u trenutku kada sam tek trebao početi ozbiljno raditi. Puno sam uložio u sebe, u edukaciju koja mi je bila osnovni poligon za dalje. Na temelju toga sam trebao raditi kako zahtjeva pravilo struke. Bio sam na pravom putu i zaista sam mislio da se mogu realizirati kao trener u jednom zdravom okruženju. Kada sam 2008. godine došao u klub, njegovo vodstvo je bilo zdravo. U Upravi su sjedili ambiciozni ljudi, klub je imao zdrav Izvršni odbor, počelo se raditi po svjetskim modelima. No, sve se u jednom trenutku počelo raspadati, onda kada klub sve te zahtjeve više nije mogao ili želio pratiti, kaže Bastiančić.
Ima li vaš odlazak neke dublje konotacije povezane sa skorom izbornom skupštinom?
- Nisam siguran da bi bilo kakva skupština preokrenula stanje stvari u klubu. Neki su se ljudi očito zacementirali u foteljama, podržani od strane istih. Takvih je puno u klubu, čak i među trenerima. S tim u vezi, kozmetičke promjene u Primorju CO ne bi donjele ništa spektakularno. Klubu je, prema moje mišljenjuu, potrebno da se u potpunosti regenerira, što u prijevodu znači da bi trebalo izmijeniti devedeset posto ljudi. Potrebna je potpuna reorganizacija, što u ljudskom, što u smislu pristupa prema radu.
Podrška roditelja na Facebooku
Na službenoj stranici plivačke škole Primorja CO sve vrvi riječima podrške za Bastiančića od strane roditelja. Kako se ističe, oni su kao i njihova djeca zadovoljni radom mladog trenera te mu upućuju riječi zahvale za sve što je učinio radom u klubu.
Kakvi su vam poslovni planovi za budućnost?
- Kao trener nemam nikakvih planova, osim jednoga. Neću stati s vlastitom edukacijom, jer smatram da se treneri moraju obrazovati konstantno, kroz čitav život. Bio sam u kontaktima s Neverom i Rijekom, preostala dva plivačka kluba u našem gradu. To su pozitivni projekti na čelu kojih su jednako dobri i pozitivni ljudi, no način rada ipak je za nekoliko stepenica niži od onog u Primorju. Iskreno mi je bio rečeno da se u ta dva kolektiva ne radi u uvjetima koji bi mi mogli osigurati plaću. Neću prestati raditi na sebi, odmorit ću se malo od trenerskog posla. Jasno, neću u svojoj trenerskoj pauzi izbrisati sve kontakte iz svijeta sporta i plivanja. Tko me god želi kontaktirati to će uvijek moći učiniti. Što se tiče situacije u Primorju, neću se previše oko toga uznemiravati. Mogli bi neki ljudi iz kluba bježati od mene, i to baš oni koji su me izigrali. Uvijek sam i sa svima spreman razgovarati, govori Bastiančić.
Kako ste zadovoljni s polusezonom HNK-a Rijeka?
- Ispalo je to sve skupa sjajno. Malo sam se u jednom trenutku bio uplašio za rezultat kad je zaredala ona serija remija, ali na kraju sam iznimno zadovoljan. Posljednje dvije utakmice na Poljudu i Maksimiru spasile su stvar. Mislio sam da neće uspjeti tamo, ali ta su četiri boda jako popravila krvnu sliku prvotimaca koji su bili na izmaku snaga. Još dakako ima puno prostora za napredak, u smislu konsolidacije kluba na svim poljima. Strategija je mudra, poslovno jako pametna. Sviđa mi se što se ne najavljuju titule prvaka u svakoj sezoni, nego se uspjeh gradi pomalo. To je odlika lukavih ljudi - letvicu svojih ciljeva postave malo niže, pa se može reći da je cilj ispunjen. To u svakom smislu podržavam. U drugoj polusezoni očekujem jednako jaku Rijeku koja će nam donijeti još puno veselja.
Generalno stanje u riječkom sportu?
- Moramo biti realni pa na dobroj godini i sportskom periodu zahvaliti našim objektima. Vodeni sportovi u Rijeci imaju najbolje uvjete u državi, što se ne vidi po rezultatima riječkih plivača. Netko će reći da je ženska štafeta ekipno prva, da su Željana Knežević i Teo Kolonić vrhunski plivači, i to je istina. No, u bazi Primorja postoji tisuću plivača, a jedva se sastavljaju štafete. Takva je slika i u ostatku sportova, s puno pojedinačnih bljeskova, bez konstantne linije. Mislim da bi sada stvari trebale krenuti na jednu višu razinu, a ne da se zadovoljavamo pojedinačnim naslovima. Kad god netko napravi manji iskorak, odmah je sportaš godine, a takvi sporadični slučajevi ne pišu povijest, kazao je Bastiančić.
