Za atletičarku Saru Kolak 2016. godina je godina iz snova.
Nakon operacije ramena i stanke od gotovo 18 mjeseci te dugotrajnog oporavka i rehabilitacije Kolak se vratila pripremama te je na prvom ovogodišnjem nastupu u Ptuju oborila državni rekord.
Uslijedio je novi državni rekord i norma za Olimpijske igre u Brazilu. Cilj sezone bila je norma za Europsko prvenstvo u Amsterdamu, a na kraju Kolak se iz Amsterdama vratila sa brončanom medaljom.
Od svog trenera Andreja Hajnšeka zaradila je nadimak "Kinder surprise", jer je kao jedna od najmlađih kopljašica na svom prvom velikom nastupu u Amsterdamu uspješno konkurirala starijim i iskusnijim konkurenticama i osvojila broncu.
Uslijedile su Olimpijske igre, san svakog sportaša, a Sara Kolak se iz Rio de Janeira vratila sa najsjajnijim odličjem i ostvarila ono što uspije samo odabranima.
- Od kada sam došla u Rijeku prije četiri godine, sanjala sam krugove i odlazak na Olimpijske igre. Uvijek sam vrtila taj film u glavi i moj mozak je to očito prihvatio, tako da mi je glava u Brazilu bila spremna na najbolje. Naravno, nisam razmišljala glasno i nadala se zlatu, ali negdje tamo duboko u sebi sam pohranila tu želju. Bila sam psihički spremna za izazov Olimpijskih igara i to je dalo rezultata, počela je svoju priču Sara Kolak koja i sada pet mjeseci nakon OI još uvijek nema mira.
Svi zovu, žele popiti kavu, napraviti razgovor, fotografirati se, dati priznanje, čestitati, Kolak je zatrpana sa stotinu obveza dnevno, a zbog toga pati treniranje što kopljašicu najviše muči.
- Burno je bilo zadnja četiri mjescea, ali posljednjih mjesec dana je stvarno naporno. Nije meni ništa teško odraditi, ali moram letjeti na sto strana, vozikati se, snimati, pričati. Nije me bilo kući mjesec i pol dana, došla sam sada i opet moram ići. Vraćam se za Badnjak, pa opet idem dalje. Meni je trening prioritet i sada se želim tri puta više posvećivati treningu, a dosad mi se događalo da dva treninga moram spojiti u jedan zbog silnih obveza. To ne volim. Prvi dan odmora nakon Rija bio mi je prvi dan treninga, dodaje Kolak.
Pripreme za novu sezonu počinju 4. siječnja i tada će Kolak biti usmjerena samo na treniranje.
U 2017. godini očekuje ju mlađe seniorsko Europsko prvenstvo u Poljskoj, zatim Svjetsko prvenstvo u Londonu, Dijamantna liga, a od zimskih natjecanja dva držana prvenstva u Splitu i u Sloveniji te Zimski bacački kup na Tenerifima. Uz to bit će još manjih natjecanja.
- Granice si sami postavljamo, na to nitko ne može utjecati. Ja uvijek brinem o sebi i želim biti spremna za sva natjecanja koja dolaze, bila mala ili velika. Glava mora biti spremna za male ciljeve, jednako kao i za velike. U godini koja dolazi stižu drugačija natjecanja. London će mi biti prvo Svjetsko prvenstvo i to se ne može uspoređivati s ničime. Svako natjecanje je druga priča, bez obzira na dosad osvojene medalje, mišljenja je mlada kopljašica.
Natjecateljsku sezonu Kolak je završila u rujnu zbog problema sa ramenom.
- Nije bila ozljeda u pitanju nego sam ga izmaltretirala ove godine. Nakon operacije oporavak je bi dug. Sve je sada u redu, ali kada tijelo počne slati signale treba malo više paziti. Bilo je vrijeme da odmorim rame pa sam to i učinila, pojašnjava Sara Kolak.
Sara Kolak je iz Ludbrega, a Rijeka je njen drugi dom. U Celju je radi treninga te praktički živi na tri strane.
- Kad završim karijeru, ostat ću živjeti u Rijeci jer je to moj grad. U Rijeci sam stekla iskustvo, društvo, odgovornost, osamostalila sam se. Kvarner je fenomenalan klub, koji me podržavao i 2015. godine, kada sam bila nitko i ništa. Jednako tako uz mene su bili Grad Rijeka i Županija. Rijeka je dio mene i velikim dijelom smatram se Riječankom iako sam rodom iz Ludbrega. Navikla sam na vjetar i kišu i moram reći da zapravo volim kišu. Na natjecanjima kad počne padati kiša, svi se zabrinu kako će, a meni ne smeta, ne brine me. Kiša mi uvijek vrati dobre uspomene, zaključila je Sara Kolak.
