Rodion Gačanin ljetos je neočekivano iz Katara otišao u Bahrein nakon što je njegov bivši klub Mesaimeer ispao iz prve katarske lige.
Odluka je bila iznenađenje utoliko koliko je neposredno pred završetak sezone produljio ugovor s bogatim katarskim poslodavcem, koji je očito bio zadovoljan radom hrvatskog stručnog stožera. Da nije bio zadovoljan, Gačaninovi pomoćnici Dragan Tadić i Dado Kondić ne bi ostali u Mesaimeeru.
- Otišao sam jer nisam bio zadovoljan dogovorom oko sportske politike u Mesaimeeru, a osim toga osjećam se dužnim prema bahreinskom šeiku. Odmah sam prihvatio poziv iz Bahreina i preuzeo momčad Muharraqa, kaže Gačanin, koji je 2003. godine bliskoistočnu nogometnu karijeru počeo upravo u Bahreinu.
Na kraju 2016. godine Muharraq je vodio na ljestvici, Rodion Gačanin i njegov pomoćnik Damir Markanović vode najbolji bahreinski klub prema 34. tituli prvaka.
- Odigrali smo devet kola, na pola smo sezone. U međuvremenu smo igrali u kupu, pred Novu godinu ušli smo u polufinale kupa, a bilo je i stanki zbog nastupa reprezentacije. Nemam se što žaliti, liga je podjednaka, svatko svakoga može pobijediti. U Bahreinu se ne ulaže veliki novac, ovdje stranci ne rade tako veliku razliku. Čak su i drugoligaši dosta blizu prema kvaliteti, uvidio sam to na kup-utakmicama, kaže Gačanin, koji treći put u karijeri radi u bahreinskom nogometu.
Rodion Gačanin i Damir Markanović počeli su surađivati u kuvajtskoj Qadsiji 2011. godine. Markanović je nekoliko godina radio u školama nogometa kuvajtskih klubova Qadsije i Kazme.
- Kvaliteta je dosta pala u odnosu na ranija razdoblja. Najbolje se u Bahreinu igralo kada sam prvi put došao 2003. godine, Srećko Juričić je tada bio izbornik reprezentacije, nakon njega došao je Luka Peruzović, a reprezentacija je igrala dodatne kvalifikacije za plasman na svjetsko prvenstvo. U Bahreinu i Kuvajtu zadnjih godina kvaliteta je pala, u ostalim državama više se ulaže pa se nogomet diže. U momčadi imam četiri stranca, dvojica Brazilca, Sirijac i Kongoanac igraju za otprilike 200.000 eura godišnje, ali nisam baš zadovoljan s njima. Kada se usporedi s našim nogometom, recimo da dvojica, trojica naših najboljih igrača mogu dobro igrati našu prvu ligu, a dvojica, trojica najslabijih igrača jedva da bi mogli igrati našu treću ligu. Takve su razlike, naglašava Gačanin, koji se odavno naviknuo na arapski način života.
- Što se tiče načina života, zadovoljan sam. Ovdje sam s Markanovićem, dobro nam je. Zadovoljni smo rezultatom iako kvaliteta nogometa nije baš nešto. Vidjet ćemo na ljeto što dalje, možda odem negdje drugdje gdje se igra kvalitetnije. Već sam petnaestak godina vani, stalno produljujem ugovore za godinu, dvije, osjećam se kao pomorac..., govori Gačanin.
Za kraj vječna dilema: je li bolje biti biti prvi u siromašnijem Bahreinu nego zadnji u bogatijem Kataru?
- Nije loše iskustvo biti zadnji, treba i to probati. Ovako više poštujem trenere koji gube, zaključuje Gačanin.
