Ako jednom slučajno zalutate u Baraćevu ulicu na Mlaci u koju slučajni putnik namjernik ne zaluta baš prečesto, put će vas sasvim sigurno odvesti do prostorija Boksačkog kluba Rijeka. O njegovoj ste većinskoj, muškoj strani kroz posljednjih desetak dana već mogli ponešto pročitati na Sportcomu. U 'okviriću' s desne strane bilo je spomenuto i jedno žensko ime - Dorotea.
Ime je to 22-godišnje djevojke koja svoju sportsku sreću traži upravo u muškom društvu, njeno su oruđe rukavice i fokuseri, a srce veliko kao obitelj u Rijeci, ondje gdje je u osam mjeseci nakon prelaska iz Predatora otišla za nekoliko stepenica prema gore.
Soba s trofejima
2x prvakinja PGŽ (2013, 2014)
1x viceprvakinja Hrvatske (2015)
1x viceprvakinja PGŽ (2015)
1x bronca s Otvorenog prvenstva Zagreba (2013)
vlasnica licence trenera-sekundanta pri HBS-u
Poznata je priča Maggie Fitzgerald iz hollywoodske uspješnice otprije jedanaest godina, a nešto slično gradi i Dorotea Bačinović. Na dobrom je putu - već dosta daleko od početne stepenice, no za pogled prema vrhu još uvijek valja podosta podignuti glavu. Počelo je na Rujevici, mjesto gdje se danas odgajaju nogometaši dalo je i prvu riječku žensku rukavicu...
- Ima od mog početka već tri godine. Htjela sam na početku trenirati samo cross-fit koji je u tom razdoblju krenuo doživljavati pravi procvat na našem području. Pošto sam inače s Rujevice, najbliže mjesto za krenuti na cross-fit bio je Boksački klub Predator, koji je nudio kombinirane treninge s boksom. Slučajno sam se jednom prilikom zatekla u dvorani kada je bio termin boksa pa sam rekla da ću probati, veli naša sugovornica.
A onda, kako već ide pjesma - dogodila se ljubav. No, kako to već standardno bješe s ljubavima, ona nije stigla odmah u punom opsegu, nije se dogodila na prvu ruku i trebalo je o njoj dobro razmisliti.
- Uvijek sam, a priori bila protiv bilo kakvog oblika nasilja, zato sam i nastavila s boksom iz čiste rekreacije, u kombinaciji s cross-fitom. Trener Zoran Kralj me nakon šest mjeseci treninga upitao želim li se boriti, želim li nastupati na otvorenom županijskom prvenstvu te 2013. godine. Rekla sam da ću probati, dogovorili smo se, bilo je to iz promocije ženskog boksa, kaže Dorotea.
Sparing s Ivanom Habazin
Pretendentica na naslov svjetske boksčke prvakinje u Hrvatskoj već postoji, njeno ime je Ivana Habazin. Nedavno je djevojka iz Zlatara diplomirala na zagrebačkom Katoličko bogoslovnom fakultetu, a uz njega uspješno spaja studij Prava u Rijeci. Sparirale su njih dvije...
- Čast mi je i veliko zadovoljstvo bilo što sam mogla izmjeniti nekoliko udaraca s njom. Ivana je jedna od najboljih na svijetu, dobra je osoba i želim joj samo pozitivne stvari u njenoj daljnjoj karijeri, kaže Dorotea.
Otišla je i vratila se sa zlatom oko vrata, i to nakon što je na odmoru u Zadru dodatno trenirala u tamošnjem MMA klubu Bandog, uz mentorstvo trenera Roberta Modrića. No, tu će stati, rekla je. Nastavit će iz uživanja, rekreacijski i vratiti se cross-fitu zbog kojeg je prvotno i stigla na Rujevicu. No, djevojka od milijun dolara već je počela brojati novčanice...
- Trener Kralj nakon nekog vremena ponovo me pitao želim li u ring. Iako sam se toj ideji isprve opirala, rekla sam da ću ići. Iskreno, nije me bilo pretjerano teško nagovoriti budući da sam znala da će se moj povratak u borbu kad-tad dogoditi. Otišla sam na Otvoreno prvenstvo Zagreba i tamo uzela broncu, nakon tog natjecanja definitivno sam odlučila da ću ostati u boksu, kaže Bačinovićka.
Tada je počeo uspješan niz, najprije kroz proteklu godinu u dresu Predatora, pa onda od veljače ove godine u onom riječkom. Lani je tako obranila naslov županijske prvakinje nakon čega je prešla u BK Rijeku gdje se njena karijera nastavila razvijati u progresivnom smislu. U Predatoru više nije bilo motiva, nije joj se, kako kaže, posvećivala dovoljna količina pažnje. Nije bilo vođenja, poticanja, onih osnovnih motiva za dalje.
- Stigla sam u Rijeku, u ruke vrhunskih trenera i profesionalaca. U prvom redu istaknut ću Eugena Juga, čovjeka koji daje kompletnu lekciju za svakog boksača, od fizičke i kondicijske pripremljenosti do psiholoških problema. Zbog svega toga ga osobno izuzetno cijenim. Jugo je zajedno s trenerom Vladom Babićem nakon tjedan dana treniranja u Rijeci prepoznao moj talent, želju i junačko srce pa sam se već tada našla na seniorskom Prvenstvu Hrvatske, nastavlja Dorotea.
U Rijeci je trenirala tjedan dana, prethodno u Predatoru nije imala s kime raditi. Nije bilo cura, nije bilo adekvatnog trenerskog utjecaja, nije bilo motiva. No, vratila se iz Koprivnice sa srebrnom medaljom u velter kategoriji (-69 kg) i time opravdala povjerenje ekipe u koju se tek uključila. Nakon uspjeha na državnom prvenstvu nije uspjela po treći put uzastopce uzeti županijsku titulu, već je i tom prilikom uzela drugo mjesto. Motiva za rad i napredak ne nedostaje, htjela bi ponovo raditi s djecom, kao što je to mogla u Predatoru.
- BK Rijeka nam je svima omogućio zaista vrhunske uvjete za rad. Tu bih posebno istaknula ulogu predsjednika Ante Vičevića koji skrbi o svima nama s jednakom dozom poštovanja i određene ljubavi. Tu je i trener Ivan Živković, svi zajedno rade na izgradnji čovjeka, na poticanju sportskog duha i poštenja. To su samo neki od razloga zbog kojih volim boks, kaže Dorotea.
Jedini je nedostatak onaj u brojnosti žena u boksu. Na mala vrata dolazi i njena imenjakinja, 17-godišnja Dorotea Puž koja se nakon dvije godine u Predatoru također odlučila na prelazak u Rijeku. Puž je, kako sada stvari stoje jedina dostupna sparing-partnerica Bačinovićki u ringu. Da tome više ne bude tako, ovoj starijoj Dorotei dali smo priliku da pozove cure u ring..
- Boks je u prvom redu sport koji mi je pomogao u izgradnji osobnosti. Dobar je za oblikovanje tijela, oslobađa od stresa i svakojakih problema. To je plemenita borilačka vještina i čista je predrasuda što ga laici smatraju nasilnim. To nije recept za ulicu, već samo za ring i spariranje. Taj te sport uči drukčijem konceptu razmišljanja, ali i zahtjeva puno vremena te odricanja. Boks za mene predstavlja čast i poštovanje, preporučujem ga zaista svima. Nek' dođu i otklone bilo kakve sumnje, pokazat ću vrlo rado da me se nitko ne mora bojati izvan konopaca, kroz smijeh će Dorotea Bačinović.
Na kraju, složit ćete se - Doroteina priča i ona Maggie Fitzgerald ne razlikuju se pretjerano... Osim što će Rijeka umjesto četiri Oscara na kraju možda dobiti i svjetsku boksačku prvakinju, pored sve sile sportova u kojima je dominantna.
