Fausto Budicin, Anas Sharbini i Manuel Pamić bili su rijetki domaći igrači koji su standardno igrali za Rijeku u sezoni 2007/08.
Tadašnji trener Rijeke Zlatko Dalić imao je na raspolaganju roster sastavljen od kvalitetnih igrača (Dragan Žilić, Luka Vučko, Filip Marčić, Nikola Šafarić, Georgi Ivanov, Nino Bule, Alen Škoro, Radomir Đalović, Mario Prišć, Dario Jertec, Sergej Jakirović...) dovedenih zbog uvijek naglašenih ambicija predsjednika Roberta Ježića.
Fausto Budicin trener je Orijenta s prvoligaškim iskustvom (Istra 1961, Rijeka), evo kako nekadašnji igrač Zlatka Dalića danas vidi trenera Zlatka Dalića.
- On je imamo karakteristiku da je znao poslušati mišljenja drugih osoba, dobro je analizirao određene situacije, znao je priznati pogrešku i promijeniti određene stvari u trenažnom procesu ili u utakmicama. Vidjelo se tada da je imao izraženu socijalnu inteligenciju, nema problema s egom, ali nema niti problem s donošenjem odluka. Kada je trebalo donijeti teže odluke, on je to činio bez problema neovisno o posljedicama. Te sam karakteristike zapamtio kod njega kao igrač, mislim da mu je to puno pomoglo u karijeri. Ima puno trenera koji su vrhunski pripremljeni taktički za vođenje utakmica, ali glavna razlika između vrhunskih i ostalih trenera je upravo u socijalnoj inteligenciji, kaže Budicin.
Dalić je na klupi Rijeke protežirao atraktivan način igre koji teško može dugoročno jamčiti pozitivne rezultate, kao izbornik igra nogomet kojemu se mogu radovati samo navijači hrvatske reprezentacije što je jedino važno na velikim natjecanjima:
- Očito se prilagodio igračima koje ima na raspolaganju, pokušava izvući najviše što može iz svoga rostera igrača. Prilagodio je igru potrebama igrača i modernog nogometa! Kao što sam rekao, znao je prepoznati problem, nema problema priznati kada griješi. U nogometu obrana donosi pozitivne rezultate, faza obrane donosi sigurnost u igri, igrači se osjećaju ugodnije kada je momčad stabilna u fazi obrane i Dalić to radi tijekom utakmica, govori Budicin.
Većina hrvatske javnosti bila je iznenađena, kada je Zlatko Dalić postao izbornik, još je veće iznenađenje kako se razvijao kao trener na klupi reprezentacije:
- Ima puno trenera koji su jako obećavali i koji imaju veliko znanje, pa nisu puno napredovali u karijerama. Dalić stalno napreduje, puno je bolji trener danas nego što je bio prije desetak godina, najviše su mu pomogle karakteristike koje sam malo prije spomenuo, kazuje Budicin.
Evo komentara igre hrvatske reprezentacije na ovom svjetskom prvenstvu:
- Najveći plus je da je Dalić imao jako dobru atmosferu u momčadi, točno se zna hijerahija, točno se zna tko ima kakvu ulogu u momčadi. Nema nikakvih ispada, a kada je takva atmosfera van terena onda su igrači na terenu u prijelomnim trenucima mirniji i koncentriraniji što im omogućuje da donose bolje odluke. Kada se tako ponašaš, lopta ti vrati! Ništa se slučajno ne događa u nogometu. Odlika velikih trenera je da znaju kako treba ostvariti rezultat! Dalić se okružio s pametnim ljudima koji imaju veliko iskustvo, jasno da on na kraju odlučuje, naglašava Budicin.
U polufinale su se plasirale četiri reprezentacije od kojih je jedna kao potpuni outsider igrala izrazito defenzivno (Maroko), jedna je stalno balansirala (Hrvatska) između napada i obrane, dvije (Argentina, Francuska) reprezentacije, koje su prije prvenstva svrstane među favorite, igrale su dosta oprezno iako imaju veliki napadački potencijal:
- Ljepota nogometa u različitosti! Ne postoji određeni stil igre koji jamči pobjede, do cilja možeš doći na različite načine! Ne mora značiti da ćeš imati uspjeha ako imaš veći posjed lopte, ponekad do cilja možeš doći destruktivnim pristupom. Zato je nogomet tako zanimljiv! O ukusima se ne raspravlja! Nekima se više sviđa igra Maroka, nekima se više sviđa igra Španjolske, ali na turnirima poput svjetskog prvenstva na kraju se gleda jedino rezultat. Pozitivno je da ima različitih stilova u završnici iako bih ja kao i većina više volio da utakmice budu spektakularnije. Različiti stilovi na kraju donose kvalitetu više, zaključuje Budicin.
