Svetlana Ilić u odbojkaškim krugovima poznatija pod nadimkom Ceca, bivša velika igračica, kasnije i i trenerica, odbojkašica rođena 1972. godine, koja je mogla igrati na više pozicija, od nedavno se vratila u hrvatsku odbojku.
Vratila se tamo gdje je, po njezinom priznanju, provela najljepše godine, jer je od 1987. do 1994. godine igrala u Rijeci s kojom potpisuje i neke od njezinih najsjajnijih rezultata.
Cecin je povratak vezan uz odličnu ideju koja se u Hrvatskom odbojkaškom savezu već provlači određeno vrijeme i koja je sada konačno došla do realizacije.
No, prije svega, kratki podsjetnik, ako je to uopće moguće izreći kratko, o njezinom odbojkaškom putu.
- Nakon 30 godina ponovno sam u Hrvatskoj. Došla sam s 14 godina iz Modriče u Rijeku, pod patronatom Pere Božića, one tada velike Rijeke koja je igrala derbije s Mladosti. Igrala sam najčešće na poziciji primačice-pucačice, iako bih po potrebi uskakala i kao organizatorica igre. Igrala sam dugo, do 38 godine, u Srbiji, Italiji, Rusiji i Belgiji. Odmah nakon završetka igračke karijere, u Belgiji, uskočila sam u trenerske vode za što sam se do tada već polako pripremala. Četiri godine prije bila sam pomoćnica izborniku belgijske reprezentacije, koji mi je tada bio trener u klubu. On me na neki način usmjerio u taj posao, jer je odbojka moj život i znala sam da ću ostati u tom okruženju i nakon aktivne igračke karijere. Kasnije je stigla, 2009. ponuda Vollero Zuricha da postanem tamo trenerica, a to je nešto što se ne odbija, pa sam se iz Belgije preselila u Švicarsku. Bila sam četiri godine i izbornica švicarske reprezentacije. Dvije godine sam bila trenerica Dinama iz Moskve, radila sam i u Srbiji i u Indoneziji, a osim reprezentacija Belgije i Švicarske također sam četiri godine vodila i Austriju. Prošle sam sezone bila trener u Švicarskoj u Volleyball Academy, kaže Ilićka.
Tu možemo vrlo lako naći poveznicu i s njezinim novim poslom koji će obavljati u Hrvatskom odbojkaškom savezu, kao voditelj novoustanovljenog Cro teama te ujedno i kao izbornica juniorske reprezentacije.
- Moj je rad u Švicarskoj uvijek bio vezan nekako uz razvoj mladih igračica. Radila sam puno i s mladim igračicama s ovih prostora, poput Alajbeg, Kaleb, Grbac, Deak. Iako sam u karijeri radila s velikim svjetskim imenima poput Nataše Osmokrović, Gončarove, Košelove, meni je uvijek nekako u duši bilo draže raditi s mladima. Zato sam rado prihvatila poziv za rad u švicarskoj Akademiji, jer su tu bile mlade igračice koje su prvi put dobile priliku za rad u najvišem rangu natjecanja, govori Ilićka.
Stvaranje projekta kluba sačinjenog od juniorskih reprezentativki koje treniraju i nastupaju kao klub, nije nov, to već odavno postoji u zemljama poput Italije, Francuske, Njemačke.
Kod nas se dugi niz godina razmišljalo o tome, no konačno je došlo i do realizacije te ideje.
- Davno sam otišla iz hrvatske odbojke, ali nikad nisam prestala pratiti zbivanja u Hrvatskoj. Hrvatskoj se dogodilo mnogo lijepih rezultata i uspjeha u međuvremenu, ali bilo je i perioda svojevrsnog zatišja, što je potpuno razumljivo. Nakon što sam dobila poziv čelnika HOS-a shvatila sam da ponovno dolazi vrijeme novog vala koji sam i sama osjetila kada sam kao mlada dolazila u Hrvatsku kao igračica. Došlo je vrijeme da hrvatska odbojka ponovno kroz mlađe dobne selekcije stvori velike, svjetske igračice. Pratila sam i znam da se posljednjih godina radilo teško i naporno, ali i da se sada pojavljuje jedna nova generacija koja bi mogla, uz veliki rad, donijeti puno toga dobroga. Nisam euforičan tip, ali vidim da se u HOS-u našla dobra ekipa bivših odbojkaša s velikim znanjem i to mi daje razloga za optimizam u cijelom tom projektu, kazuje Svetlana.
Konkretnije, Cro team bi bio:
- Reprezentacija preko ljeta ima puno posla, EP U18, SP U17, ali je nekakav načelni dogovor da se paralelno oformi Cro team koji bi izgledao poput sličnih projekata u Europi koji su odavno zaživjeli. Dakle, Cro team bi tijekom sezone trebao živjeti skupa, djevojke bi naravno išle u školu, igrale bi u domaćoj ligi. Ima tu još dosta nedefiniranih stvari koje moramo u hodu riješiti, ali je važno da imamo zajedničku viziju. Baza tog budućeg Cro teama je otprilike poznata, neke i sama poznajem, jer su se već pojavljivale na internacionalnoj sceni. Trenutno baš pregledavam sve te popise po dobnim kategorijama, u Cro teamu bi bile zastupljene igračice 2009. godište i mlađe. Dakle, od prvog razreda srednje škole. Uz mene će najvećim dijelom biti i koordinatorica svih selekcija, moja nekadašnja suigračica Marija Anzulović uz koju me veže dugo igračko i privatno prijateljstvo, što mislim da je jako dobro za buduću suradnju, naglašava Ilićka.
Dakle, odluka je pala, Svetlana Ilić vratila se u Hrvatsku, zainteresirana za dugoročniji projekt.
- Voljela bih da ta vrlo zanimljiva ideja zaživi što prije i traje što dulje. Cilj koji smo si svi skupa zadali vrlo je ambiciozan, a za to je naravno potrebno određeno vrijeme. Mlađe dobne kategorije uvijek su zapravo imale dva zadatka- stvoriti igrača i naravno, koliko je to moguće, napraviti rezultat. U ovom slučaju, pod terminom rezultat, mislim da je potreba da se stvore reprezentativci koji će ostati što duže u našoj odbojci. Oni koji me poznaju, znaju da više od svega želim pobijediti, no termin pobjeda u ovom je slučaju malo kompleksniji i mislim da rezultat svega moraju biti igrači koji će trajati dugi niz godina na internacionalnom nivou i koji su u konačnici sposobni napraviti nešto veliko, rekla je na kraju Svetlana Ceca Ilić pred kojom je sada ogroman posao, ali u kojem ona trenutno uživa sa smješkom na licu.
