Zdravko Ivanković privodi kraju godinu kao zadnji pročelnik Odjela za sport i tehničku kulturu Grada Rijeke.
Ostaje Ivanković u gradskoj upravi iduće godine, ali uskoro postaje bivši pročelnik, jer se mijenja gradski ustroj u kojemu sport više neće imati svoga pročelnika, što je prije svega politička poruka:
- Nisam siguran da će se ukinuti funkcija pročelnika, naziv funkcije će se vjerojatno promijeniti. Vjerujem da će se u reorganizaciji naći mjesta za odjel koji će se baviti sportom. Odjel će sigurno imati svog čelnika, koji će se možda zvati drugačije. Sport je previše važna društvena djelatnost da bi mogao ostati bez posebnog odjela unutar gradske uprave, kaže Ivanković.
Koliki će izravni politički utjecaj imati nova funkcija, pročelnici su ipak prvi gradonačelnikovi suradnici?
- To se ne zna, to su operativni detalji koje moramo razraditi. Imamo nekoliko mjeseci pred sobom tijekom kojh ćemo razraditi detalje i usuglasiti sve stavove. Sigurno da će se nešto pitati i nas iz sporta. Vjerujem da konačno rješenje neće puno odstupiti od sadašnjih odnosa.
Prošla godina ostaje upamćena prema paradoksu: izdvajanja za sport znatno su povećana, a rezutati riječkih klubova u tzv. loptačkim sportovima na kraju godine nikada nisu bili slabiji u zadnjih desetak godina. Prema rezultatima tzv. loptačkih sportova mjeri se utjecaj svake lokalne samouprave, ni jedan riječki klub u ekipnim sportovima ove sezone ne znači ništa na nacionalnoj razini, što znači da postoji sustavni problem?
- Tek se stvaraju temelji za neke od tih sportova. Rukometu se ove godine dogodio splet okolnosti, koje su posljedica dugogodišnjega propadanja. Imamo neobičnu situaciju u ženskom i muškom rukometu, razlika je u tome da je ženski klub tek ušao u prvu ligu, pa se mogla očekivati borba za ostanak. Što se tiče muškog kluba, nismo očekivali ovakav pad, splet okolnosti zadnjih godina doveo je do ovakvih rezultata ove sezone. Zbog toga je Grad Rijeka zajedno s Riječkim sportskim savezom intervenirao kada su se pojavile naznake pada. Mi smo ove godine povećali ulaganja u sport za 700.000 eura u proračunu, vjerujem da će se situacija u rukometnim klubovima poboljšati, da će se pojaviti trajnije rješenje. Ništa ne ide preko noći, polako treba pripremati uvjete za napredak rukometnih, košarkaških, odbojkaških i ostalih klubova među koje ne ubrajam HNK Rijeku, koji je posebna priča jer je klub u privatnom vlasništvu. Postavili smo temelje ove godine, vjerujem da će se iduće godine situacija znatno poboljšati.
Treba istaknuti da gradski proračun nikada nije bio u bazi najvećih uspjeha spomenutih riječkih klubova. Budući da nema naznaka da će se u gradu uskoro opet pojaviti neki milijarder poput Gabrielea Volpija, kako spomenuti klubovi mogu postati konkurentni na nacionalnoj razini?
- Mislim da je situacija u muškoj košarci paradigma kako bi se trebao ustrojiti gradski sport. Riječki košarkaški klubovi potpisali su sporazum o suradnji, svi najbolji riječki košarkaši rade s najboljim trenerima, mislim da je to dobar put. Kao Grad Rijeka morali bismo više utjecati da klubovi zaborave parcijalne interese i da zajedno djeluju radi boljitka gradskog sporta. To je dobar model. Pokazalo se da su se kvaliteta i financije razvodnjavale osnivanjem novih klubova, što je moralo doći na naplatu.
Koliko aktualna politika može aktivno sudjelovati u traženju sponzora, koji su uvijek bili ključni za uspjehe u ekipnim sportovima?
- To je bitna stvar koju moramo promijeniti! Grad Rijeka se jako promijenio zadnjih godina, u poslovnom životu grada pojavili su se novi investitori u turizmu, u riječkoj luci, u riječkoj marini... Nadamo se da ćemo te investitore uspjeti pridobiti da se pojave u sportu, već se pojavljuju određeni sponzori o kojima ne možemo javno govoriti. Za uspjehe kakve očekujemo od naših klubova, bez sponzora neće ići! Od sredstava koja se dobivaju iz proračuna i članarina, takva se kvaliteta ne može dosegnuti.
Što izdvajate u 2022. godine?
- Ulaganje u infrastrukturu, gdje smo napravili velike pomake ove godine. Povećali smo izdvajanja za stručni rad i stidljivo krenuli prema ostvarivanju zajedničkih interesa, što nam jako nedostaje.
