Ivana Miloš, riječka odbojkašica na privremenom radu u Azerbajdžanu, proživljava jedne od najljepših trenutaka u karijeri. U dresu Lokomotiva osvojila je Challenge kup i to nakon nevjerojatna dva ogleda protiv gradskog rivala Bakija. Prvi susret Lokomotiv je dobio 3:2, drugi izgubio identičnim rezultatom. Prema pravilima Europske odbojkaške federacije (CEV) ako obje ekipe ostvare pobjedu u jednoj utakmici, bez obzira na broj osvojenih setova ili poena, igra se zlatni set koji određuje pobjednika. I tu je zapravo krenuo vrhunac nevjerojatne uzvratne utakmice. Baki je vodio 12:10 u zlatnom setu i onda stao. Lokomotiv je iskoristio priliku i uspio doći do titule nakon što su lani igrali finale istog natjecanja.
- Još nisam svjesna svega što se dogodilo jer smo u kolotečini zadnjih mjesec i pol dana. Praktički se nije imalo vremena slaviti previše jer već kreće završnica prvenstva. Dva dana slaviš i onda idemo dalje, jer ima još puno utakmica do kraja sezone, ustvrdila je Ivana Miloš.
- Bila je želja da nešto napravimo u tom Challenge kupu, doduše svi su govorili da je najvažnije ući u finale pa onda što bude protiv Bakija koji je pojedinačno kvalitetniji. Oni igraju stvarno sjajno i zato je bilo nevjerojatno teško ovo osvojiti, a zapravo je nevjerojatno koliko smo svi na kraju ostali smireni u ključnim trenucima, od trenera do igračica. Ljudi na tribinama su poslije pričali koliko su zapravo živaca potrošili i koliko je to sve bilo napeto. Rekla bi zapravo da smo kao ekipa bolje funkcionirale od Bakija i da smo zato pobijedile. Mi smo kroz Challenge kup imale utakmica u kojima je odlučivao zlatni set tako da smo tu bile u određenoj prednosti pred Bakijem koji je praktički sve pobjeđivao bez problema. Doduše, u zlatnom setu sve se svede na sreću.
Miloš je u Azerbajdžan otišla prije dvije sezone, prvu godinu nosila je dres Igtisadchija, a sada Lokomotiva. Ivana je u dresu Rijeke osvojila čak 11 trofeja, pet prvenstva i šest Kupova Hrvatske, te Interligu. Sve je to teško usporediti s ovim rezultatom.
- Emocije su bile prisutne, tek ću postati svjesna što smo napravile i koliko je to zapravo veliki uspjeh, osvojiti jedan od tri europska kupa. Teško se to može usporediti s trofejima u Rijeci. Mi nismo bile favoritkinje, dok smo u Rijeci stalno pobjeđivale, tu i tamo bi nam netko uzeo set, ali nam se nitko objektivno nije mogao približiti, ustvrdila je Miloš.
Sada kreće završnica prvenstva, Baki, Rabita, Lokomotiv, Igtisadchi i Azerrail odigrat će dva turnira na kojima će svatko igrati sa svakim, ukupno osam utakmica.
- Puno toga ovisi o rasporedu, nas je pokopilo da igramo četiri utakmice za redom. Dakle, to je uglavnom osam utakmica u 11 dana gdje svatko može pobjediti svakoga. Bit će užasno teško, ali pokazale smo ove sezone da sa svima možemo igrati. Cilj je bio da budemo četvrti, sada se pomaknula stepenica očekivanja. Osvojili smo taj Challenge kup, sada treba vidjeti da li ćemo moći dohvatiti treće mjesto. Ono bi nam moglo donijeti pozivnicu za Ligu prvaka.
{jb_blackbox-right}Kad se vratimo "ručat" ćemo kavu
Ivani u Bakuu društvo pravi dečko Dalibor Prokopić koji je svojevremeno igrao u redovima MRK-a Zamet. Kako i sam kaže u šali vrijeme u Azerbajdžanu bi mu se trebalo brojati kao benificirani radni staž.
- Prvih deset dana kada se vratimo ručat ćemo kavu. Oni je jednostavno ne znaju skuhati, kada naručiš dobiješ nešto što je teško opisati, kazat će Dalibor Prokopić.
- Ovdje nema rukometa tako da je otpala mogućnost da igram. Teško je sve to opisati, dosta se naravno druže ljudi s Balkana jer je to normalno. Neke stvari se ne mogu riječima opisati. Recimo, vani je dosta skupo jesti, a doma je još teže nešto napraviti s obzirom da je teško doći do nekakvih normalnih namirnica. A jesti stalno neku paštu dođe do zasićenja. Da ne spominjemo odlazak u mesnicu, zaključio je kroz smijeh Dalibor Prokopić.{/jb_blackbox-right}
Ivana se već priviknula na život u Azerbajdžanu, vjerojatnost je velika da će tamo ostati i iduće sezone. Sve ugovorne obveze ispoštivane su na vrijeme.
- Ovdje je super, mislim da bi svatko tko je u odbojci poželio doći ovdje. Ima sedam klubova, ali je tako je super jaka liga i svi stranci žele doći ovdje. Ali ne možeš ostati ako nemaš kvalitetu. Kod mene u klubu igra Marta Sanchez koja je svojevremeno harala svjetskom odbojkom. Ovdje sada jednostavno ne može igrati, posebice ne na toj razini koja se traži, dodala je Miloš.
Slobodno vrijeme i zabava u Bakuu su posebna priča.
- Iskreno, ove godine uopće nemam vremena za nešto posebno. Stalno smo na nekim putovanjima, Belgija, Češka... Pa smo u prvenstvu bile u zaostatku dvije utakmice koje smo morale odraditi. Na slobodan dan se izađe u grad, družim se Ilijanom Dugandžić, Biljanom Gligorović, Marinom Katić, sretnem Natašu Osmokrović, sve naše cure koje su ovdje. Ima tu dečki iz Rijeke, recimo nogometaš Duje Baković. Ostala sam dobra i s nekim igračicama iz Igtisadchija. Sve mi je ovdje postalo normalno, druga mi je godina, više me ništa ne fascinira. Mentalitet je takav, kakav je, ljudi su dobri, ali nema tu nekih manira, ustvrdila je riječka odbojkašica.
Nakon završetka sezone u Azerbajdžanu u dresu reprezentacije čekaju je kvalifikacije za Olimpijske igre.
- Proces je standardan, 'ajmo se okupiti i nešto probati napraviti. Dobra stvar je da sve cure igraju, koliko ja imam informacija. Olimpijske igre će biti teško osigurati i favoritima, a kamoli nama, dodaola je Ivana koja bi se u Rijeku trebala vratiti sredinom travnja.
- Vraćam se 16. ili 17. travnja, tu negdje. Uvijek se veselimo povrataku, uvijek se lijepo vratiti doma, pa da igram u Sloveniji bi me to veselilo, a kamoli ne u Azerbajdžanu, zaključila je Ivana Miloš.
Radost pobjednika - Ivana Miloš (broj 14)/ Foto www.cev.lu
