Nije loše krenuo Kvarner 2010 u novu sezonu. U šest nastupa četiri slavlja svrstavaju ih u red vodećih, onih koje zanima samo Liga za prvaka. Iako je često u diskursu Kvarnera bila i riječ 'ostanak', čini se kako se ista izgubila otkako je na Nafti zavladao mir. Materijalno, ali prije svega stručno i igrački Kvarner 2010 je posložen, što mu jamči mirnu budućnost temeljenu na snagama koje dolaze. Pokazuju to iz kola u kolo u A-1 ligi, gdje se ravnopravno nose i s onim, nominalno jačim ekipama.
Utakmicu koju je Kvarner izgubio u Zagrebu (88:73) treba gledati iz više kuteva, koji će, svaki zasebno otkriti genezu tolikog zaostatka. Prvih pet minuta ogleda u Trnskom izreklo je presudu u vidu rezultata 0:11. Pet riječkih šuteva izvana nije ušlo, u utakmicu se krenulo pogrešno, gostovanja to ne praštaju. Krenulo je najednom ulaziti krajem prve, došao je Kvarner na 28-24, kada je serijom domaćeg igrača Božića od 10:0 Zagreb nedostižno otišao. Bilo je prilika, najprije je Čakarun u trećoj četvrtini promašio zakucavanje za povratak na deset koševa zaostatka, potom je u posljednjoj Stipčić propustio zabiti otvoren šut iz kuta za zaostatak od samo pet koševa, koji bi uoči zadnjih sedam minuta u potpunosti promijenio sliku utakmice.
Iz svega lošeg ipak, reći će mudri i razboriti, treba izvući pouke, ali i sagledati sve ono dobro. Neosporni dobitak u igri riječke momčadi je Ivo Miličević. Dijete kluba ove je sezone konačno odraslo, kombinacija krilnih igrača u duetu s Konjevićem na terenu opravdala sva očekivanja, što samo potvrđuje dobar put kojim Kvarner ide.
Iako čisti pogled na statističke segmente pojedinih utakmica to neće otkriti, jasno je da konce igre vuče Siniša Štemberger. Najbolji strijelac u povijesti regionalne košarkaške lige pokazuje odlike vođe na parketu, ali i psihološke vertikale u svlačionici. Navlači igrače na sebe, po utakmici nad njim suparnik napravi i preko deset prekršaja. Jasno, radi se o produženoj ruci trenera Marijana Mancea na terenu. Svoje role korisno odrađuju i visoki igrači (Čakarun, Cinac), a povratkom igrača iz redova Jollyja Kvarner je ojačao na poziciji 'četiri'. Jasno, teško je nadomjestiti odlaske Škifića, Bobana i Radića, no riječka škola košarke daje lijepe rezultate.
Trolist Šamanić - Mance - Štemberger reći će da nije zadovoljan igrom Kvarnera na gostovanjima. Kod kuće se pak nerijetko događaju pobjede s dvoznamenkastom prednošću. što riječka publika zna honorirati. Projekt kluba živi iz dana u dan, što mu je, prema nepisanom pravilu, glavna premisa. Juniori okupljeni u Zametu (filijala u A-2 ligi), ali i kadetske momčadi rade izvrstan posao, pa se klub u četiri godine rada približio najboljim omladinskim školama u državi.
Put razvoja je težak, a Kvarner nastavlja istim tempom. Ne treba zaboraviti smanjenje proračuna u odnosu na lanjski za trideset posto, što bi mnoge shvatili kao najavu ispadanja iz lige. Međutim, mladićima Kvarnera motiva ne nedostaje, logično je stoga da će 'riječki ugriz' ove sezone za mnoge biti koban.
