Teško je napisati nekoliko redaka pozitivnih misli, teško je uopće na bilo koji način zaštititi košarkaše Kvarnera 2010 nakon (pre)visokog poraza od Cedevite (107:60) na startu ovosezonske Lige za prvaka.
Jasno, nije sramota izgubiti od trenutno dvostrukog prvaka Hrvatske, sudionika odabranog društva šesnaest najboljih europskih klubova, osvajača Kupa... Ali, radi se o pristupu, bolje rečeno - shvaćanju ozbiljnosti i takvih utakmica u kojima je riječka momčad papirnato izraziti autsajder.
Proračun Cedevite izražen u jednakom broju eura koliko Kvarnerov iznosi u kunama. Novac je, kao i u svim ostalim sportovima, mamac koji privlači kvalitetu i gledatelje. Ove nedjelje u Domu sportova bilo ih je stotinu i pedeset, a i to je navučena brojka. No, to je već tema neke druge priče.
Da je parket mjerilo svega, košarka je pokazala u bezbroj navrata. Kada se krajem oka baci pogled na imena koja ga sačinjavaju, Kvarner 2010 nikada nije imao širi roster nego što je to slučaj ove sezone.
Da priča o najširem rosteru Kvarnera 2010 u njegovoj sedmogodišnjoj povijesti itekako drži vodu zorno dokazuje podatak da je riječki kolektiv prije nepuna dva mjeseca tu istu Cedevitu mučio do samog kraja na poluzavršnici Kupa u Zadru.
Motiva tada nije nedostajalo, igrači su bili spremniji, odlučniji, borbeniji, a poklopilo se i to da branitelj naslova barem malo razmišlja o finalu sljedećeg dana. To je znak da se može, ali samo na takav način.
Prije nego što se ukratko spomene viđeno u zadnjoj utakmici protiv Cedevite, koja je nakon povratka iz Atene u subotu navečer odradila regeneracijski trening doslovce ušetavši u svoj Dom košarke na velesajmu s aerodroma na Plesu, treba upozoriti na rasjed u Kvarneru koji ga srozava.
Stvarnu širinu rostera diktiraju ozljede. Primjerice, Špralja je u dva navrata bio odsutan po nekoliko tjedana, Baković je od početka zime više vremena proveo po ordinacijama nego na parketu, Miličević se nakon dugog oporavka vratio i opet zapao u probleme.
Slični problemi muče Marića, Marinellija, bilo je i probavnih smetnji kao ove nedjelje s Veljačićem, pa prije dva tjedna s Marićem kada se nije znalo hoće li moći igrati u Osijeku ili neće.
Kvarner je na utakmici protiv Cedevite bio prisutan samo u prvih dvanaest minuta. Zabili su gosti do tada čak četiri trice, držali potpuni egal u skok-igri, igrali agresivnog 'čovjeka' u obrani, zatvarali, preuzimali, po potrebi i udvajali.
Počeli su problemi s prekršajima koji su po logici primorali trenera Mancea na niz rotacija, a za još gori izgled svega po Riječane stigla je činjenica da je Cedevita zapravo proigrala kad joj je prva petorka bila na klupi.
Od Amerikanaca (Pullen, a pogotovo White) nije se vidjelo puno, a Babić je opet više gađao zrak nego obruče, kao i u Ateni protiv Panathinaikosa u petak. Ulascima Pilepića, Žganeca, Mazalina i kao rijetko kada u posljednje vrijeme raspoloženog Žorića stvari su za domaćina krenule u pravom smjeru. Kvarner se do poluvremena već gotovo posve ispuhao i natrpao prekršajima, izgubljenim loptama i lošim psihičkim stanjem.
Kvarnerova vanjska linija iznijela je čitavu košarkašku jesen i uvela klub u mirnu zimu u kojoj će se već osigurati pozicija u prvih pet mjesta. Gotovo da nije bilo utakmice do sredine veljače u kojoj Riječani ne bi stavili preko deset trica, u kojoj barem tri igrača ne bi debelo premašila brojku od deset poena.
Petorka Veljačić - Marinelli - Marić - Baković - Špralja znala se i daleko izvan okvira Hrvatske, Riječani su postali alpsko-jadranska prijetnja, a onda je najednom stalo. I to baš onda kad je trener Mance najavio pojačanje ritma kako bi momčad pripremio za Ligu za prvaka.
Jesu li silne ozljede generirale pad fizičke spreme igrača, morala i ozračja ili su igrači posustali zbog trenerovih poteza? Ni najcrnije prognoze nisu mogle predvidjeti osam poraza uzastopce u regularnoj sezoni. Još uvijek bole domaći porazi od Škrljeva i Zaboka iako je priča u regularnom dijelu sezone već davno završena.
Cedevita bi dugoročno gledano Kvarneru ovakvom pobjedom mogla učiniti uslugu, jer gore od minus 47 jednostavno ne može. Zagrebački sastav jasno pokazuje drugu dimenziju košarke u odnosu na hrvatske prilike. Subjektivni je dojam da bi dimenzija poraza u Ligi za prvaka bila drugačija da se Cedeviti suprotstavio Kvarner iz jesenskog dijela sezone.
Zadar dolazi u Rijeku ovoga četvrtka, a Kvarner već u nedjelju ide na noge Zagrebu od kojih je ove sezone četiri puta teško poražen. Treneru Manceu malo tko bi ovih dana bio u koži, ali ako iznađe toliko potrebni X-faktor i odvede momčad do jedne pobjede ovog tjedna, sve se zaboravlja.
U sportu su euforija nakon pobjede i komatoznost nakon poraza strogo zabranjeni.
Međutim, poraz od -47 nije lako zaboraviti!
