Košarkaši Kvarnera 2010 nakon devet odigranih kola imaju omjer 5-4. No, statistika pobjeda i poraza nekako je pala u drugi plan nakon što je trener Marijan Mance javno uperio prst u klupsku Upravu zbog neispunjavanja obveza prema igračima koji zbog toga ne treniraju redovno.
Manceov potez nije naišao na odobravanje:
- Vremena kada su treneri vodili klubove su daleka prošlost. Ako treneri i struka misle da im uvjeti ne odgovaraju, mogu otići. Nitko nikoga ne prisiljava da radi nešto što ne želi, niti se ikome prijeti puškom. Zna se mjesto gdje se riješavaju problemi, a to nisu mediji. Zbog toga nikome neće porasti ni vrijednost, ni utjecaj. Nikad dosad nisam prigovarao javno, sve što sam imao reći rekao sam u svojoj kancelariji. Poručio bih kako nitko nije bezgrešan, pa ako očekuju toleranciju za sebe, moraju je dati i drugome, rekao je direktor Kvarnera 2010 Marko Šamanić.
Problemi Kvarnera ne postoje od prošlog tjedna:
- Situacija će se popraviti ako svi ispune obećanja. Dug postoji, ali je pod kontrolom. Naš minimalni cilj je normalno funkcioniranje bez dugova, a ja se nadam da ćemo se jednom vratiti u viši rang, ali sa idejom, smislom i razlogom, ne samo da trajemo jednu sezonu. Treba znati da smo mi naslijedili veći dug od ovoga danas, ali rješavamo polako. Poslujemo racionalno, šest puta okrećemo svaku kunu. To nas ne opravdava u očima igrača jer njima novci kasne, ali nikome neće dug biti toliko velik da se ne bi podmirio, dodaje Šamanić.
Kvarner 2010 pokušava afrimriati trenere i igrače, zato postoji veća stopa tolerancije kada su igra i rezultati u pitanju.
- Mi vodimo klub glavom, a ne srcem i to smo morali učiniti iako nije bilo nimalo jednostavno. I u teškoj situaciji zna se tko što radi. Igrači studiraju, idu u školu, ali mi smo ciljano spustili troškove i rang, ovo nije profesionalizam. Radimo na sanaciji dugova, ali to ne ide preko noći. Bez obzira na probleme, ne samo Manceu nego svima koji dođu u klub mora biti jasno da mediji nisu mjesto za takvu vrstu komunikacije. Ne ulazim trenerima u svlačionicu, jer je to njihov prostor i njihov posao, a oni mogu doći kod mene i reći što ih muči, zaključio je Šamanić.
