U subotu od 17 sati oči riječkih košarkaških prijatelja bit će uperene prema Sinju. U gradu alke i mačkula na velika vrata već je odavno ušla kraljica igara, a ona će u tamošnjoj gradskoj dvorani sukobiti Alkar i Kvarner 2010. Riječani se nadaju pobjedi uz koju bi proslavili naslov jesenskog prvaka drugu godinu uzastopce. Lani je za to bila potrebna pobjeda u Osijeku, ove godine zamišljeni pehar prvaka na polusezoni trebao bi se dignuti u Sinju. Ali, na tom je parketu uvijek vruće, najblaže rečeno. Malo koji klub ondje dolazi s mislima o uvjerljivoj pobjedi.
- Baš tako. Lijepo je da smo opet dobili priliku za biti prvi na kraju godine. To je u svakom slučaju pokazatelj da se u Kvarneru dobro radi, ali i da se zna što se radi. Naši će igrači na terenu dati sve što mogu kako bismo pobijedili i kući ponijeli tu titulu. Sama će utakmica biti vrlo neizvjesna, Alkar će napraviti sve da protiv nas ostvari pobjedu. Iako ove sezone nisu toliko jaki kao prethodnih godina, svejedno se ovdje radi o nezgodnom terenu na kojem neće biti lako igrati, kaže Marko Šamanić, sportski direktor riječkog kolektiva.
Možda najbolju usporedbu daje ovosezonsko sinjsko gostovanje Kvarnerovih županijskih rivala iz Škrljeva. Do poluvremena je sastav Aramisa Naglića stekao prednost od četrnaest poena, ali je nije uspio sačuvati. To nalaže da svaki protivnik kontra Sinjana mora igrati konstantno, kroz čitav period od četrdeset minuta. Nema opuštanja, a nema ni straha. Dugo se Kvarner 2010 ekipirao kroz ljeto, dugo su se tražila rješenja. Evo ih, opet s jednom rukom na tituli...
- Straha za rezultat nije bilo, barem ne kod mene. Mi uvijek jasno i naglašeno znamo što želimo, a to je afirmacija mladih igrača i trenera uz pomoć nekolicine iskusnika sa strane. Kvarner postoji zbog takvih stvari! Senatori su samo nadgradnja onima koji trebaju stasati. To je dobra ideja, put kojim idemo od samog početka. Jedino na čemu inzistiramo je karakter igrača. Kada se u toj procjeni ne pogriješi, onda sve može ići u samo jednom smjeru uz kvalitetne trenere i ekipu koja je uz klub, veli Šamanić.
Kvarner polagano i nečujno gradi dinastiju. Ovog je tjedna novi ugovor na pet godina potpisao daroviti centar Mate Vucić. Višegodišnje ugovore imaju i ostali 'zaštićeni' - Jambrović, Kučan, Kalpić, ali i ostali mladići poput Bakovića, Marića i Veljačića. Sve to znači da se Kvarnerov sastav u nekom od sljedećih razdoblja neće puno mijenjati, što je i osnovna intencija uprave. U Kvarneru dakle, nema dolazaka igrača u kasnu jesen.
- Ne bih možda rekao da se radi o dinastiji, poglavito zato što se nalazimo u A-1 ligi koja je razvojna za sve naše igrače. Ali, ono što je naša namjera potpuno je znano. Mladi igrači dobivaju priliku i na njima je žele li uzeti ponuđeno sa stola. Ako prihvate klupski način razmišljanja, onda od njih očekujemo dobre izvedbe i na terenu i van njega. Ponavljam, to je put koji se pokazao ispravnim, kaže Šamanić.
Glede utakmice u Sinju, ona je važna i iz još jednog razloga. Kvarner bi u slučaju pobjede preskočio osminu finala Kupa Kreše Ćosića (22.12) te bi kao prvoplasirana momčad jesenskog dijela A-1 lige imao lukrativan položaj, identičan lanjskome. Riječani bi se planirali u četvrtfinale (29.12), i to iz pozicije nositelja u koju bi bili svrstani s tri hrvatska predstavnica u ABA ligi. U slučaju poraza u Sinju, Kvarner bi morao igrati osminu finala u kojoj ždrijeb nije teledirigiran, a u četvrtfinalu bi imao 75 posto izgleda za meč s ABA-ligašem na svom parketu.
Ono što je zanimljivo i što potiče na razmišljanje jest stav Kvarnerovog sportskog direktora glede Kupa. Na postavljeno pitanje bi li bila dobra stvar kada bi se Kvarner kao i prošle sezone plasirao na završni turnir Kupa, Šamanić odgovara:
- Sve ovisi iz kojeg se kuta gleda. Izvana to sve zvuči jako lijepo i to je veliki uspjeh za riječki sport, ali... Mora se znati činjenica da Kvarner u svakoj utakmici ima ambicije. Nije lijepo doći na završni turnir i izgubiti od Cedevite s četrdeset poena zaostatka. Ja sam osobno osvajao trofeje, osvajao ih je i trener Mance, prema tome nećemo biti zadovoljni s time da smo došli, vidjeli i sudjelovali! Možda zvučim neskromno i bahato, ali Marijan i ja smo rođeni da bi osvajali trofeje, a taj mentalitet ultimativno želimo prenijeti na naše igrače, veli Šamanić.
Ipak, za njega nije opcija ni ispasti u četvrtfinalu...
- Ma naravno da nije. Ali ako već dolazimo na tu završnicu Kupa, onda ću moći reći da smo zadovoljni samim dolaskom u trenutku kada taj Kup budemo mogli osvojiti! Naši igrači teže prirodnom putu svakog sportaša, goni ih glad za osvajanjem, a ne za samim sudjelovanjem. Kvarner igra Kup da bi ga osvojio, završava Šamanić.
