Josip Barnjak i Sandro Antunović u Kvarneru

U Kvarneru 2010 predstavljeni su novi igrači, U-18 reprezentativci Hrvatske i BiH. Josip Barnjak došao je iz Kastva, Sandro Antunović došao je posredstvom Seje Bukve iz KK-a Koš iz Sarajeva.

- Došao sam da bih napredovao i da ostvarimo zajednički cilj, a to je igrati europsku košarku. Drago mi je da sam došao, posebice zbog ljudi koji će me okružiti i s kojima ću surađivati. Primljen sam prelijepo, prve impresije su izrazito prijateljske, bez tenzija, što je vrlo važno, kazao je 207 cm visoki Antunović, koji je s mladom reprezentacijom BiH trebao otputovati u Tursku, ali je Europsko prvenstvo ogođeno.

Zbog istoga razloga pred novinarima se u četvrtak mogao pojaviti trener Kvarnera Marijan Mance, inače izbornik juniorske reprezentacije:

- Ove dečke dugo pratimo. Sandra sam trenirao u mlađim kadetima još 2012. godine, tada je pokazivao stanovite kvalitete da postane jedan od hrvatskih reprezentativaca, kasnije se u kadetskom uzrastu našao na popisu reprezentativaca BiH. Poznajem ga četiri godine koliko radim u mlađim reprezentacijama. Josipa smo gledali stalno, pratim A-2 ligu, puno sam utakmica gledao. O obojici mogu reći samo to da će morati teško radti, da se moraju puno toga odreći ako žele pronaći svoje mjesto pod suncem, a mi smo uvijek davali priliku svakom igraču koji je spreman na odricanje. Iza nas stoje rezultati u radu s mladima, imamo dobru bazu da nastavimo dalje, kaže Mance koji nije htio puno govoriti o rosteru za iduću sezone dok ne bude poznato hoće li se Kvarner natjecati u ABA ligi.

- Puno imena vrtimo, a ovo je naša baza. Volim raditi s mladim igračima koji prvo moraju pitati kada ćemo dodatno raditi. Stariji igrači poput Štimca i Štembergera su tu kao osigurači, da podmetnu leđa kada treba. Puno je igrača sada slobodno, nigdje ne trebamo žuriti, vidjet ćemo kako se sve odvijati. Prvo treba odrediti ciljeve u natjecanjima, zatvoriti financijsku konstrukciju, a direktor i ja sve to na terenu trebao pretvoriti u rezultat. Počinjemo 16. kolovoza, imamo dovoljno vremena za pripremu, zaključuje Mance.

- Želja nam je da se formira skupina od sedam, osam igrača koji dvaput dnevno treniraju, tek tada rad dođe do punog izražaja. Ako treniraju samo jednom dnevno, ne mogu se potpuno posvetiti napretku. Znamo da to nije moguće ostvariti preko noći. Ovo što smo do sada radili, izgledalo je fantastično, posebice s obzirom na fakultetske obveze pojedinih igrača. Ivan Kučan je najbolji primjer da se ne može tražiti alibi zbog studiranja, on studira strojarstvo što baš nije lagan studij, kaže sportski direktor Marko Šamanić.