Na stranu činjenica da je košarkašicama Trešnjevke nedostajalo nekoliko igračica, na stranu da su u deset dana djevojke zagrebačke ekipe odigrale šest utakmica, na stranu i to da su možda bile malo manje motivirane dolaskom Riječanki na njihov parket.
Na stranu sve to, ništa ne može umanjiti činjenicu da su košarkašice FSV-a napravile velik rezultat u okviru 18. kola Premijer lige i na „strani“ pobijedile vodeću Trešnjevku 63:60, dohvativši svoju osmu pobjedu ove sezone i nanijevši suparnicama tek četvrti poraz.
- Zbog velikog broja utakmica najviše sam vjerovao da možemo iznenaditi, realno, gledano iz perspektive Trešnjevke mi zaista nismo neka ekipa na koju su se mogle „napaliti“, to su mlade cure koje je teško tako motivirati, ali apsolutno je točno to da sve to ne umanjuje našu pobjedu. To je ono što se kuha već neko vrijeme, protiv Požege smo jako dobro odigrali doma, protiv Medveščaka u kupu smo bili blizu, u Šibeniku su nam možda nedostajale dvije lopte… Protiv Trešnjevke je sve to bilo dobro, pogodili smo 11 trica. U drugom poluvremenu, kada su nas pritisnule, zabili smo neke trice, iskontrolirali obrambeni skok, u utakmici na jednu loptu ovaj se put sve okrenulo na našu stranu. Ne mogu reći da je pobjeda nezaslužena, zaslužili smo tu pobjedu prije mjesec i pol dana, samo smo je do sada odgodili. Vjerujem da je ovo prekretnica, pokazali smo da možemo igrati s najboljima, pokazali smo curama da moraju vjerovati u sebe, a sada to samo treba odraditi do kraja. Ima još pet kola, lovimo šesto mjesto, jako puno bi nam značilo da se uguramo u gornji dom, rekao je Teddy Delač, trener košarkašica FSV-a.
Riječanke su trenutačno šeste s jednom utakmicom više i istim brojem bodova (26) kao i sedmoplasirani Šibenik, jedna ovakva pobjeda sigurno neće odlučiti tko će na kraju biti šesti, ali je isto tako sigurno da će djevojkama bitno podići samopouzdanje uoči važnih dvoboja što im slijede.
- Mi smo na gornjem limitu, guramo to već neko vrijeme. Rekao bih da smo u ovu pobjedu mi treneri vjerovali više nego one same, to su mahom djevojke bez iskustva, teško je i njima pojmiti o čemu se radi, koliko zaista vrijede. Kroz pozitivnu priču, pohvale, rad na treninzima, pokušavamo ih osvijestiti da vrijede puno više nego to rezultat pokazuje, odnosno puno više nego su prijašnjih godina bile tretirane. One to jako dobro vraćaju, a gdje će nas to dovesti vidjet ćemo. Imamo dva gostovanja u kojima realno možemo pobijediti, dolaze nam prvakinje koje će biti motiv da pokušamo nešto napraviti, u zadnjem kolu dolazi nam KAŽL gdje ćemo pokušati dati sve od sebe. Ima se za igrati, treba držati fokus na radu i motivaciji, ali sigurno je sada lakše, nastavlja Teddy Delač.
U muškoj košarci, koja više nema status u javnosti kakav je imala nekada, jedna ovakva pobjeda bi sigurno odjeknula, u ženskoj košarci situacija je ipak bitno drugačija.
- Ova će pobjeda odjeknuti, bila je sredinom tjedna pa možda baš nije percipirana na pravi način, da smo izgubili to vjerojatno nitko ne bi popratio. Ovo je ipak lider, ekipa koja teži najvećim rezultatima, sigurno će to odjeknuti. No, vidim po reakcijama da mi zaista s našom pričom dolazimo i do medijskog prostora, ali da se o nama priča i među igračicama i među trenerima, da se naša ekipa skautira. Shvaćaju nas ozbiljno, pripremaju se za nas. Teško je povući paralelu između muške i ženske košarke, ali ja bih volio ostati na tome da gledamo prvu sljedeću utakmicu pa kada dođe vrijeme za neko rezimiranje učinjenog da onda pokušamo podvući crtu. Taj rezime bi nam mogao dati veliki zamah za iduću sezonu, ne smijem to možda javno reći, ali mi već debelo radimo na pripremi iduće sezone. Ali to je jedini način da napraviš kontinuitet, već sada moraš razmišljati što će biti za tri ili šest mjeseci. Imputi od sportskog direktora Emila Baltića i uprave kluba su takvi da ćemo zadržati financijsku stabilnost, a to nam omogućava razmišljamo o onome što nam tek slijedi. Sada je i Kvarner na pravom putu, mogla bi se košarka malo probuditi i rezultatima izdignuti među loptačkim sportovima, što mislim da ovaj sport zaslužuje.
Djevojke FSV-a sezonu su započele na Kozali, potom su se preselile na Kantridu. Možda to preseljenje i nije baš bilo ugodno, ali dojam je da je klubu dvorana „3. maj“ donijela jedan prijeko potreban mir.
- Lijepo je imati svoj dom, daje ti to neku sigurnost, uvijek na isto mjesto, u isto vrijeme i s istim ljudima. To su rutine koje i na ovom nivou, naravno i u vrhunskom sportu, puno znači sportašima. Zaista nam puno znači da imamo stabilne termine, da nam nitko ne ulazi, da nitko ne živčani, imamo dobru suradnju s futsalom i rukometašima, uz minimalne infrastrukturalne zahvate, prije svega mislim na svlačionice i pristup dvorani, to može postati respektabilna dvorana za sve sportove. Inzistirao sam da imamo stabilne termine i da uvjeti, mislim na toplinu dvorane i čistoću, budu na nekom nivou. I to se ispoštovalo. Imamo svoj dom, lokacija je atraktivna, podloga je nova, uz minimalne zahvate „3. maj“ može biti top topova dvorana. Ispod nivoa su sanitarni čvorovi i svlačionice, ali kako moramo biti strpljivi s rezultatima i trenažnim procesom, tako moramo biti strpljivi i s time.
Juniorska ekipa FSV-a nedavno je napravila veliki podvig osvajanjem brončane medalje na državnom prvenstvu, u utakmici za treće mjesto djevojke koje također vodi trener Teddy Delač uz asistenciju Siniše Kuharića pobijedile su Medveščak 82:68.
- Na početku sezone ovo nitko nije očekivao jer imamo generaciju bez nekih velikih zvijezda. Pokušali smo im od početka dati veću minutažu u seniorskoj ekipi, svaki puta kada sam mogao dobile su prilike, a to se na poluzavršnici pokazalo dosta bitno. Recimo, protiv Slavonskog Broda smo se prošetali, a uopće nismo imali dojam da je tako velika razlika. A kada si među četiri već to ti je velika nagrada, imamo šansu među četiri ući u svim trima mlađim dobnim kategorijama, što je zaista respektabilno. Nisam znao što očekivati, zadesilo nas je da nam je Dominika Šporčić imala maturalnu zabavu pa smo polufinale bili bez nje, ali u utakmici za treće mjesto je bila velika želja, bile su motivirane i dale sve od sebe, na veliku želju i borbenost smo uzeli medalju. Pokazali smo da se rad isplati. Pozitivne stvari se vežu jedna na drugu, treba samo sjesti na taj val i gurati dalje, zaključit će Teddy Delač.
