Godina na izmaku jedna je od najplodonosnijih u periodu od protekla dva desetljeća, kada je riječ o košarci. Sportska Rijeka mogla se jednakim žarom veseliti uspjesima Kvarnera 2010 ili Škrljeva, baš kao što je zadovoljna odlazila s nogometnih utakmica na Kantridi ili Rujevici.
Regija je prvi puta u dvadeset godina dobila dva prvoligaša pa je dojam da se kraljica igara nakon dugog niza ponovo okrunila u Rijeci. Da je tome tako, potvrđuje i niz sitnih detalja koji kao i obično život znače. Jer, nije mala stvar na domaće parkete vratiti neke od najvećih zvijezda riječke košarke, bilo da su tek u usponu ili im karijere polagano gledaju prema zalasku.
Kvarner 2010 je konstanta u hrvatskoj košarci. Posljednje tri sezone se riječki kolektiv pretplatio na mjesto u Ligi za prvaka što ga čini jednim od najuspješnijih A-1 ligaša, odnosno klubova u čijem društvu nisu Cedevita, Cibona i Zadar, višegodišnji domaći aduti u regionalnim odnosno europskim natjecanjima.
Sastav kojeg je prije godinu i pol dana preuzeo Marijan Mance u dva je navrata postao prvak na polusezoni čime si je priskrbio preskakanje jedne faze Kupa Krešimira Ćosića. Ako Kvarner u utorak svlada momčad Splita u Centru Zamet, dogodit će se u drugoj sezoni uzastopce da će sudjelovati na završnom turniru, vjerovatno uz bok već spomenutim ABA-ligašima.
U istu rečenicu s Kvarnerom prvi puta može stati Škrljevo. Nakon četrdeset i dvije godine klub s područja grada Bakra izborio je nadmetanje u elitnom rangu domaće košarke nakon osvojenih A-1 kvalifikacija ovog proljeća. Ljubav se rađa u očima promatrača, a gledati Škrljevo na putu do konačnog uspjeha poslije dvije godine žaljenja za istim bilo je lijepo i ne samo sa sportskog gledišta.
Košarka je ponovo dobila na smislu i istaknula poantu u trenucima kada su se tribine dvorane na Mavrincima nekoliko puta popunjavale u broju respektabilnom i za utakmice mnogo jačeg kalibra od onog A-2 ligaškog.
Ono što je dakle, zajedničko za oba sastava jest odavanje priznanja zaslužnicima za promicanje riječke košarke po bijelom svijetu. Kvarner 2010 je vratio Paola Marinellija na jednogodišnju posudbu iz ljubljanske Union Olimpije i to u trenucima kad je mladom razigravaču trebao novi poticaj za iskazivanje neospornog talenta koji se kroz nastupe u Splitu i Olimpiji bio malo pritajio. Uz Marinellija i dalje je u klubu senator Siniša Štemberger, jedan od najprepoznatljivijih riječkih košarkaša novijeg vremena.
Na drugoj strani kućama su se vratili Davor Kus i Jasmin Perković. Prvospomenuti je nakon opraštanja od Ciboninog dresa u kojem je stekao sve simpatije i naklonosti inače vrlo izbirljive zagrebačke publike krenuo u svoju novu mladost u zelenom dresu. Perkovića su pak dugo vabili iz Kvarnera, no on se nakon polusezone u Austriji minulog ljeta skrasio igrajući istočno od Rijeke.
Osovina Kus - Perković - Naglić predstavlja i svojevrsno osvježenje u inače poslovično učmalim A-1 ligaškim sredinama. Gledajući s tog aspekta, Škrljevo predstavlja nasušno potrebnu svježu krv u hrvatskim košarkaškim okvirima.
Škrljevo je u svibnju skinulo svoje prvoligaško 'prokletstvo', Kvarner 2010 se nešto ranije iz dvorane Dinka Lukarića na Kozali trajno preselio pod okrilje Centra Zamet. Nedostaje još samo jedna perlica na torti koju bi Riječani pobjedom protiv Splita u utorak mogli postaviti na svoje mjesto i zaokružiti uspjesima ovjenčanu 2015. godinu.
