Ne mogu za sebe reći da pripadam starijoj generaciji, ali još uvijek se živo sjećam vremena kada se u našim domovima na televizorima mogao vrtiti samo dva TV programa, a na mnogima i samo jedan.
U to je vrijeme (rekli bi sada neki moji bivši mlađi suradnici opet partizanske priče op.p.) središnji dio večeri bio TV dnevnik, jer uvijek se događalo nešto važno i od presudnog značaja za budućnost ondašnje zajednice, pa je morala vladati apsolutna tišina i potrajala bi sve dok nas s malih ekrana srdačno ne pozdravi – Milan Sijerković.
Milan Sijerković za mene je tako, a vjerujem i za mnoge druge, postao sinonim za meteorološku TV prognozu, pa kad netko spomene metorologa uvijek se pred očima pojavi jedan ozbiljan gospodin, a nikako mladić u punoj snazi i još k tome kapetan prvoligaške košarkaške ekipe.
- Razumljivo (ha, ha, ha), gospodin Sijerković je stvarno bio ikona, bio je odličan profesor, od davnina je prisutan i među prvima je vodio te prognoze, tako da smo od njega svi mi učili, započet će Dorian Ribarić, Opatijac, odnosno iz Veprinca da se nitko ne bi uvrijedio, branič-šuter po košarkaškom opredjeljenju, 180 centimetara visoki kapetan košarkaša Zapruđa i meteorolog na RTL televiziji.
Ma koliko se trudio ne mogu pronaći vezu između košarke i meteorologije: Dorijane, otkrijte tajnu?
- Od malena sam bio vezan uz neke prirodne znanosti, bio sam po raznim natjecanjima i malo sam više naginjao tome. Usput sam se bavio i sportom, a to je bila košarka u Opatiji, kod trenera Odiseja Kurelića i Milana Miličevića. Budući da su me zanimale prirodne znanosti završio sam u gimnaziji Andrije Mohorovičića u Rijeci, u prirodoslovnoj školi, a to me onda odvelo i na PMF u Zagreb.
Dakle, Dorijan nije u Zagreb otišao zbog košarke?
- Išao sam zbog fakultetata. Upisao sam fiziku, a spletom okolnosti završio sam na geofizici, odnosno meteorologiji koja je smjer na trećoj godini kod mentorice Dunje Mazzocco Drvar. Tako sam počeo raditi na N1 televiziji, a onda sam zajedno s njom došao na RTL.
Kako uspijete pomiriti te svoje dvije strasti, košarku i posao, zasigurno obje iziskuju maksimalan angažman?
- Košarka oduzima dosta vremena, da mi nema djevojke i njezinog razumjevanja ne bih baš u tome uspijevao, ali ovako uspijem sve nekako posložiti. Možda ne uspijem trenirati dva puta dnevno kao što bih trebao na ovoj razini, ali uspijem se nekako organizirati.
Izjavili ste da vas je meteorologija privukla kada ste još kao dijete gledali kretanje oblaka nad Kvarnerom?
- Iz moje sobe na Veprincu puca pogled na čitav Kvarner. Odmalena sam gledao te oblake i uvijek su me na neki način fascinirali. Naravno da nisam tada razmišljao o meteorologiji, ali ta kretanja vremena što su se mogla vidjeti iz prve ruke uvijek su me nekako privlačila. Da, i taj pogled s Veprinca na čitav Kvarner zamijenio sam za gradsku vrevu Zagreba, ali trudim se kroz godinu da s obitelji dođem u Veprinac pa tako na neki način ispunim tu kvotu što mi nedostaje.
Kada je košarka u pitanju ipak niste nepoznanica, naročito ne u prvoligaškim vodama?
- Ma dobro, nisam niti neko poznato ime. Nikad za sebe ne bih rekao da sam poznat, prema košarci se trudim biti maksimalno profesionalan, najviše što mogu. Tako je bilo kada sam krenuo na fakultet u Zagreb, tako je ostalo kada sam se zaposlio. Košarci se nisam mogao skroz posvetiti, a nisam nikad niti imao tih ambicija. Međutim, trudim se biti maksimalno korektan i profesionalan. A sada što se tiče te neke razine ipak sam ja prošao više tih nižih amaterskih liga, možda je tek kroz Agrodalm iskočila ta Prva liga.
Kapetan ste Zapruđa, minulog vikenda u Dvorani mladosti na Trsatu nadigrao vas je Kvarner?
- Nisam znao kakav će Kvarner biti ove godine. Inače, krajičkom oka uvijek malo popratim tu riječku košarku, Kvarner i Škrljevo, također. Znao sam da u Kvarneru igra Štembo, da će igrati bolje iz kola u kolo, još pogotovo sada kada je došao Tončinić. Liga je takva, već godinama ima jednog ili dva favorita, a svi ostali su dosta domaćinski nastrojeni. Svatko može pobijediti svakoga. Sve ovisi o tom jednom danu. Mi smo ekipa koja je dosta nova, još uvijek se tražimo.
Do kada planirate ovako gurati posao i zadovoljstvo, meteorologiju i košarku?
- Dokle god budem mogao. Meni je to zadovoljstvo. Nije mi teško. Košarka mi je više kao nekakav hobi i dok budem mogao povezivati jedno i drugo pokušat ću to gurati. Dok imam podršku obitelji, a imam i sina od dvije godine, pa je i njemu fora doći na utakmicu i malo trčkarati. Nadam se da ću ostati što dulje, a evo ove godine sam prvi put bio nešto i ozlijeđen tako da se sada vraćam nakon ozljede koljena. Nadam se da će me ozljede zaobići i da ću potrajati.
Košarka je dvoranski sport pa vremenski uvjeti ne utječu na izvedbu na parketu, iako uvijek postoje i meteopati?
- Meteopata uvijek ima. Uvijek neka južina (ha, ha, ha)... Biometeorologija je uzela maha u zadnje vrijeme, ljudi to osjećaju. Neke promjene vremena se ranije osjete, pad tlaka, sama vlažnost, tmurno vrijeme... Sve to uječe na raspoloženje. A kada je u pitanju meteorologija, ljeti dosta često haklam „tri na tri“ i u svojoj ekipi sam dežurni za organizaciju vanjskih aktivnosti, što lokalnih haklova, što prijateljskih susreta i odabira turnira.
Vama sigurno nije problem odabrati prave turnire, vremenske prognoze danas su nevjerojatno točne?
- U posljednjih četrdesetak godina meteorologija je strašno napredovala. Kako je napredovala kompjuterska moć, tako je napredovala i meteorologija, jer to doslovno ide jedno s drugim. Koliko je jak kompjuterski izračun toliko može biti točna i vremenska prognoza. Naravno, uvijek postoji ta računalna greška koja se onda multiplicira kako odmičete dane unaprijed, ali jedan, dva dana unaprijed je točnost uvijek osamdeset posto.
Zaista je to fascinantno, ponekad na formuli 1 u sekundu precizno najave vrijeme kada će početi padati kiša?
- Evo sada je Hidrometeorološki zavod potpisao METMONIC ugovor pa će čitavu Hrvatsku pokriti radarima, što će jako puno olakšati baš tu prognozu u Hrvatskoj. Do sada smo bili jedina zemlja koja nije bila čitava pokrivena radarom, a ljudi u Rijeci su, primjerice, gledali u slovenski radar koji je na rubnom području pa se ne vidi najbolje.
Dakle, sada ćemo i mi znati za točno koliko će sekundi na Ruejvici uoči početka nogometne utakmice Rijeke početi padati kiša?
- Upravo tako. Kod Labina će biti postavljen radar.
Kod nas bi bila vijest da neće početi padati kiša.
- To je klasika (ha, ha, ha) zaključit će Dorian Ribarić, kapetan košarkaša Zapruđa i rado viđen gost u svakom domu. Naročito kada nakon dužeg vremenskog perioda iz studija RTL televizije najavi razvedravanje i dolazak toplijih dana. A razvedravanje nam je svima nekako najpotrebnije.
Dorian Ribarić u akciji tijekom prošle sezone, kada je nosio dres momčadi Cedevita Junior
