Aramis Naglić kraj 2023. godine dočekat će u rodnom gradu, njegova je baza lučica na Kantridi, s Kantride odlazi samo kad mora, s Kantride trenutačno pomno prati riječka i slovačka košarkaška zbivanja.
Riječka jer oduvijek je dio te scene, slovačka jer ove je godine napravio odličan posao sa slovačkom nacionalnom vrstom i odveo ih u drugi krug kvalifikacija za nastup na Europskom prvenstvu.
- Da, dobar posao smo napravili u Slovačkoj, imamo skor osam pobjeda i dva poraza od kada sam preuzeo reprezentaciju, a ta dva poraza su bila odmah na početku, dok stvari malo nisu sjele na svoje mjesto. Uspješno smo prošli kroz pretkvalifikacije, iako, to moram naglasiti, nikada nismo bili potpuno kompletni. Uvijek nam je nedostajao jedan od najboljih igrača. Svi su zadovoljni, malo se stvorila i nekakva euforija, ali vjerujem da ljudi znaju da su ove glavne kvalifikacije malo teške. Imamo Španjolsku, Belgiju i Latviju u skupini, prva nam je utakmica protiv Belgije na domaćem terenu, tu bismo trebali tražiti nekakav kredit ili potencijalni kredit da pokušamo iznenaditi. No, kažem, to su sve dosta dobre selekcije.
Bili ste članom stručnog stožera hrvatske vrste u vrijeme izbornika Velimira Perasovića, dobro znate što je reprezentacija, a što klupska košarka. U pitanju su dva različita svijeta?
- To je istina. Vođenje kluba iziskuje puno veću energiju, deset mjeseci ti si u punom ritmu, natjecateljski dio ti traje osam mjeseci, svaki vikend ti je utakmica, ponekad su tu i tri utakmice tjedno, a to zna biti vrlo stresno. Reprezentacija je drugačiji posao, u današnjem načinu i kalendarima natjecanja nedostaje ti vrijeme za pripremu utakmice, kada sam vodio i klub i reprezentaciju u isto vrijeme nisam mogao unaprijed pripremati bilo što, podatke bih dobio tri dana prije utakmice i onda stvarao ideju na koji način protiv koga igrati. Sada mi se to malo promijenilo, nemam angažman u klubu, već sam počeo raditi reprezentacije protiv kojih ćemo igrati da se sa svime ranije detaljnije upoznam, ali je u isto vrijeme teže jer što se same igre i taktike tiče puno je kraće vrijeme pripreme. Tu moraš izabrati jasne i kratke stvari koje ćeš raditi kroz utakmicu, ne možeš stvarati momčad kao što to radiš u klubu. Prednost je ako si duže izbornik jedne reprezentacije, odnosno ako ti duže vrijeme dolaze isti igrači pa nemaš problema s rosterom.
Slovačka je bila logičan izbor za Aramisa Naglića kao izbornika, u Slovačkoj ste započeli i inozemnu trenersku karijeru?
- S Interom iz Bratislave sam 2013. godine osvojio prvenstvo, u Slovačkoj imam odličan status, bio sam kao igrač, kao trener sam osvojio tri trofeja, odnosno dva jer jedan nije upisan zbog koronavirusa. Drago mi je da sam i s reprezentacijom nastavio na dobrom nivou, to mi dosta olakšavao posao i što se tiče odnosa s medijima, ali i što se tiče odnosa s navijačima.
Status košarke u Slovačkoj?
- Trude se, podignuli su status košarke posljednjih godina, liga nije loša. Naravno da mi iz Hrvatske volimo omalovažavati mnoga europska klupska natjecanja, ali naša Premijer liga, ako maknemo ABA ligaše, pa čak i ako ih ne maknemo, igraju minimalno au pari s najboljim slovačkim i češkim klubovima. Za razliku od nas u Slovačkoj postoji mogućnost dovođenja pet stranaca, dakle, možeš ih imati i ne moraš ih imati, a to daje dodatnu kvalitetu. Nisu to veliki budžeti, nisu to skupi stranci, ali su momčadi dosta atraktivne. Gledanost to sve prati, dosta je viša nego u Hrvatskoj. Uostalom vidi se to i kroz Alpe-Adria, koje je najniže europsko natjecanje. Naši klubovi rijetko prolaze skupine, a austrijski, slovački, češki, rumunjski klubovi prolaze bez problema. I to ne najbolje njihove momčadi.
Istina je da smo često skloni omalovažavanju, ali na hrvatskoj reprezentaciji se možda najbolje može vidjeti gdje smo u ovom europskom trenutku, premda nam je reprezentacija ipak malo popravila krvnu sliku?
- Vjerujem da ćemo solidno odigrati i ljeto. Mislim da je tu važan faktor Šarić, koji je bio opterećen ozljedama. On je pokazao koliko nam je bitan igrač, uz njega je puno lakše Hezonji i Zubcu, bez obzira na to što nema Bogdanovića i ne znam hoće li ga biti, mislim da je Šarić još važniji za igru reprezentacije. Bude li on zdrav, a vidim da igra u odličnoj formi, to će ovu reprezentaciju činiti ozbiljnijom kada su spomenuti trio plus Amerikanac u rosteru. Kada ih ne bude bilo bit će teže, iako imam dojam da su se neki igrači isprofilirali. Vidim da u poljskoj ligi igra dobro Filipović, Matković je u Olimpiji izrastao u kvalitetnog centra, nadam se da će i bez ovih igrača reprezentacija u teškim kvalifikacijama nešto napraviti.
Lokalna košarkaška scena također ima jedan Naglićev pečat, Kvarner i Škrljevo na neki su način i njegovi klubovi, Kvarner 2010 je istakao ambiciju povratka u Premijer ligu, Depolink Škrljevo čeka teški izazov za očuvanje premijerligaškog statusa?
- Depolink Škrljevo čeka teška borba za ostanak ove sezone. To je nastavak ovih zadnjih nekoliko sezona, što je i razumljivo jer budžet nije velik, a mislim da postoji i određeni umor i iscrpljenost same uprave koja nije široka, koja je dosta uska i koja svih ovih godina daje veliku energiju da bi taj klub funkcionirao. Želim im da ostanu u ligi, ali uvjeren sam da će to biti teško. Doduše, sada je nova energija u vidu dolaska trenera Edija Dželalije, koji je iskusan i dobar trener, a na kraju krajeva i svjež. Vjerujem da on može izvući najviše što može, ali mislim da ih čeka neizvjesna sezona. Kvarner 2010 ima najbolju momčad u Prvoj ligi, imaju izraženu ambiciju za ulazak u ligu. Sastavili su dovoljno dobar roster za ulazak u ligu, ono što stoji iza momčadi je čvrsto, uprava je jaka, financijski dobro stoje, dovođenje Davora Kusa na mjesto sportskog direktora je dobar potez, on je čovjek s ogromnim iskustvom, radio je kao menadžer, ima energiju jer je u najboljim godinama. Nadam se da će uspjeti, sezona je duga i uvijek se mogu negdje poskliznuti. Ovo je teži korak nego ostanak u ligi, taj prvi korak je uvijek najteži, želim im puno sreće. Bilo bi najljepše kada bismo imali dva premijerligaša kao nekada, pa da u budućnosti i tu gledamo nekakav lokalni derbi.
Košarkaška želja za 2024. godinu?
- Imam li pravo na dvije želje? Dakle, hrvatskoj košarci želim da izbori plasman na Olimpijske igre u Parizu, što bi bilo sjajno za sve nas. Druga je da se svim klubovima povećaju budžeti za tri puta, pa da imamo puno kvalitetniju ligu, zaključit će Aramis Naglić.
