Košarkaši Zadra nakon 13 godina vratili su naslov prvaka u najkošarkaškiji grad na svitu nakon što su u petoj utakmici finala doigravanja na Višnjiku pobijedili Split.
Momčad Veljka Mršića, prvog trenera nakon Riječanina Rudolfa Juga koji je Zadru donio duplu krunu, odigrala je odličnu utakmicu kada je najviše trebalo, Dominik Mavra proglašen je najkorisnijim igračem finalne serije, ali je prvo ime pete utakmice bio mladi Riječanin Antonio Jordano, koji je ubacio 22 poena, pogodivši pritom sedam trica iz jedanaest pokušaja.
Ispalo je tako da Zadar ima svog Jordana.
- Moralo se malo odčepiti, što bi se reklo, započet će Antonio Jordano, koji je konačno osjetio što znači u Zadru igrati pred gledateljima.
U Zadar je na polusezoni došao iz Osijeka u kojem je igrao na stvarno visokoj razini, sa Zadrom je osvojio kup, sada došao do duple krune i konačno dočekao navijače zbog ulaska u dvoranu kojih će klub vjerojatno biti kažnjen.
No, nikome u Zadru zbog kazne vjerojatno neće biti žao.
- Šuškalo se da će navijači pokušati ući, a mi smo se svi nadali da će tako biti jer bi nam to puno značilo. Teška je bila sezona za nas igrače, a također i za navijače. Pogotovo ovdje u Zadru. Nije lako proživljavati čitavu sezonu ispred malih ekrana, niti oni mogu navijati, niti mi možemo osjetiti tu podršku. Kada sam dolazio u Zadar jedan od motiva je bio i doživjeti tu sjajno zadarsku košarkašku atmosferu i jedva čekaš da se to dogodi. Sada se to napokon, barem u nekoj mjeri, vratilo kao što je nekad bilo, nastavit će Jordano.
Poklopilo se da je najbolju partiju ove sezone Antonio Jordano odigrao baš onda kada je najviše trebalo Zadru i baš onda kada su gledatelji grunuli na tribine.
- Ispalo je odlično. Trebalo mi je nešto vremena da se prilagodim kada sam došao u Zadar, bilo je i boljih i lošijih utakmica, ali ispalo je da sam odigrao odlično sada kada je bilo najpotrebnije. Vratilo mi se sve što sam radio i u što sam vjerovao. To mi samo može biti jedan motiv za nastaviti dalje na isti način. Da, naravno da ne žalim što sam odabrao Zadar, svatko tko se bavi košarkom zna da je Zadar kod nas najkošarkaškiji grad. Kada te Zadar zove znaš da nešto vrijediš i da si praćen. Naravno da to imponira. Planovi? Imam ugovor, ostajem u Zadru. Sada slijedi par dana odmora, otići ću malo doma odmoriti i još malo proslaviti, a onda ću se vratiti u Zadar trenirati. To je nekakav okvirni plan, dodaje Jordano.
A u okvirne planove mogla bi se nekako ugurati i reprezentacija budući je Jordano na širem popisu izbornika Veljka Mršića.
- Vidjet ćemo kada Veljko Mršić izbaci popis. Dok se to ne dogodi razmišljam na ovaj način, malo se odmoriti i vratiti se u Zadar trenirati. Ako budem pozvan na pripreme naravno da će mi to biti čast, govori ovaj 22-godišnji Riječanin.
Antonio Jordano uvijek je čvrsto nogama na zemlji, apsolutno nikad si ne želi dopustiti da stvari ne sagleda realno onakvima kakve jesu.
- To je valjda odgoj. Ne volim se previše eksponirati ni na jedan način. Ako vrijedim reprezentacija će doći prije ili kasnije. Naučio sam da treba biti skroman. Idem uzdignute glave i kada me ne ide, idem uzdignute glave i kada me ide. Uvijek sam isti, teško mi je sam o sebi govoriti, ne volim se ni na koji način pretjerano eksponirati, ni što se prfesionalnog dijela mog života tiče, niti što se tiče moje privatnosti, otkriva ovaj mladić.
Možda ne bi trebao biti toliko skroman, svoje je košarkaške vrijednosti dokazao u Osijeku, momčad Vrijednosnica odabrao je nakon što se Cedevita s kojom je imao ugovor preselila u – Ljubljanu.
- Da, moj put nije bio jednostavan, ali opet bih ga odabrao. Puno njih bi reklo da iz Cedevite ne može izabrati Osijek i napraviti korak unazad u karijeri. Pritom ne želim umanjiti niti jedan klub kod nas. Kada sam odlazio u Osijek nisam to doživljavao kao korak unazad, već kao iskorak u mojoj karijeri. Dobio sam priliku vidjeti na čemu sam, a to mi je bila osnovna želja. Sam sa sobom vidjeti mogu li ja to ili ne mogu. Osijek mi je omogućio sve i ispostavilo se da mogu igrati na višoj razini. U Cedeviti se radilo vrhunski, imao sam vrhunske uvjete i strašno se puno treniralo, a to mi je trebalo u tom periodu sazrijevanja od 15. do 19. godine. Poklopilo mi se da sam u Cedeviti dobio priliku za rad, u Osijeku priliku za igrati i ispalo je do sada idealno za mene. Opet bih izabrao teži put, jer smatram da je to pravi put. Ići stepenicu po stepenicu u karijeri. Upravo zbog toga što nisam preskakakao stepenicu i zbog toga što imam podršku svoje i obitelji zaručnice, to me gura naprijed. Uz bliske ljude i vjeru u sebe sam došao tu gdje jesam i samo trebam nastaviti ovako i dalje. Čvrsto nogama na zemlji. Dokazao sam da se radom može sve postići i mislim da je to jedini način da dalje nastavim, zaključit će Antonio Jordano, koji je tako nastavio niz Riječana koji su sa Zadrom osvajali titulu prvaka.
Nema ih previše Aramis Naglić, Siniša Štemberger, Andrej Štimac, Antonio Jordano i njegov suigrač Domagoj Vuković.
Domagoj Vuković 207 centimetara visoko krilo Zadra rođeni je Riječanin koji je na samom početku bavljenja košarkom nosio dres nekoliko riječkih klubova pa onda s Akademijom Vujčić preselio u Split, s kojim je 2011. godine potpisao prvi profesionlani ugovor.
Zanimljivo, Jordano i Vuković mogu se pohvaliti da su u Zadar došli iz – Osijeka.
