Rukometaši Kozale iza kojih je odlični jesenski dio sezone, od utorka počinju pripreme za nastavak natjecanja u Prvoj HRL.
Trener Ivan Marenčić svojoj je momčadi dao nešto više slobodnog vremena preko blagdana, što su svojim nastupima i zaslužili, ali to ne znači da su se igrači zapustili i da stižu nespremni na pripreme.
Kao i svake godine, u tim danima kada nema treninga aktualizira se priča oko odlazaka i dolazaka, jer nakon tako dobro odigrane polusezone igrači Kozale su "vruća" roba na dosta osiromašenom rukometnom tržištu, ne samo u regiji već i šire.
U klubu ne kriju da je bilo kontakata i upita za igrače, međutim, za sada, kako stvari stoje, na prozivku bi se trebali odazvati svi igrači koji su i završili prvu dionicu prvenstva.
- Evo, nakon malog odmora za sve nas, brzo se vraćamo u kolotečinu rukometnih zbivanja. Naravno, u fokusu nam je naša prva momčad koja je svih nas obradovala odličnim nastupima do sada i visokim mjestom na tablici. Prvi cilj nam je bio da što prije osiguramo ostanak u ligi i ako mogu biti mrvicu ne skroman, mislim da smo njega na neki način već ostvarili, odnosno da tu ne bi trebalo biti problema. Također, svjesni smo u klubu da su naši mnogi igrači odradili odlične role u prvih 11 utakmica i da su traženi. Mogu spomenuti da je bilo upita za kapetana Karla Devčića od strane premijerligaša Metkovića, ali koliko smo mi upoznati, Karlo trenutno ima drugačije prioritete poput školovanja i vlastitog posla, te u ovom trenutku nema namjeru napuštati Rijeku. Isto tako bilo je još nekih kontakata, ali ništa službeno, tako da nastavljamo s istim rosterom kao i do sada, na naše veliko zadovoljstvo, kazao je Igor Šustić, predsjednik MRK Kozale.
Prijelazni rok u hrvatskom rukometu je neobično dug u odnosu na ostatak rukometne Europe.
Praktički sve do početka ožujka igrači mogu nesmetano promijeniti klubove što manjim sredinama i klubovima otežava poziciju, jer veći i moćniji klubovi u bilo kojem trenutku mogu zagrabiti u njihova dvorišta i besplatno se poslužiti sa bilo kojim igračem.
Praksa je to koja već dugo godina egzistira na hrvatskom rukometnom nebu, što naravno pogoduje momčadima punih blagajni i višeg ranga.
- Da, nažalost nismo baš zaštićeni. U hrvatskom rukometu imamo tek nekoliko profesionalnih pogona koji mogu igračima davati profesionalne ugovore dok mi ostali eventualno možemo funkcionirati na nekakvim amaterskim ugovorima ili pak stipendijama, a to nije dovoljno da te zaštiti od prelaska igrača u drugi klub. Naravno, postoji ona nužna naknada za razvoj za igrače do 23 godine, ali tu se radi samo o par stotina eura i opet ne možeš puno odlučivati. Tako da smo svjesni da u bilo kojem trenutku netko može posegnuti za našim igračima praktički besplatno, to je realnost, ali isto tako smo svjesni i zadovoljni sa činjenicom da je dečkima dobro u našem klubu, da igraju bez pritiska, da imaju sve moguće uvjete za jednog rukometaša i da je zdrava sredina. To nekad ne možeš kupiti novcem, zaključio je Šustić.