Rukometna škola MRK Kozale u proteklih 26 godina funkcioniranja iznjedrila je mnoge uspješne rukometaše i trenere, reprezentativce koji dan danas gaze parkete dvorana širom Europe i rukometni kruh zarađuju u klubovima starog kontinenta.
U novu sezonu natjecanja pod okriljem Hrvatskog rukometnog saveza, mladići sa Kozale ulaze nikad brojniji.
Čak 110 članova kluba od čega njih 92 polaznici su škole rukometa koja se natječe u pet generacija počevši od mini rukometa pa sve do U-17 ekipe.
Koordinator škole rukometa Igor Šustić, i sam je djete kluba sa Kozale sa kojim je prošao cijelo rukometno odrastanje te zaigrao i za prvu momčad. Sada je pred njim velika odgovornost slaganja i vođenja škole rukometa.
- Nova je to uloga u kojoj sam se prvi puta našao i htio bih se zahvaliti Upravi kluba na ukazanom povjerenju. Naravno da sam zadovoljan dostignutim brojkama. Međutim, moram naglasiti da jedan čovjek ne može puno toga sam napraviti. Potrebna je sinergija čitavog kolektiva da bi se počeli ubirati plodovi napornog rada, a u našem klubu sada je to definitivno slučaj. To nam najbolje pokazuje činjenica da smo u protekle 2 sezone višestruko povećali broj naših članova što ukazuje da su djeca i roditelji prepoznali da je Kozala postala pravi rukometni kolektiv u punom smislu riječi. Sada želimo raditi na tome da ova priča postane pravilo, a ne iznimka, kazao je Igor Šustić.
Nakon nekoliko vezanih naslova prvaka Hrvatske i generacija Kozale koje su diktirale tempo hrvatskog rukometa, u samom klubu je nastala svojevrsna rupa pomanjkanjem djece i licenciranih trenera za rad sa mlađih dobnim uzrastima.
Sada je klub uložio pozamašne napore da ponovno iz temelja ustroji školu rukometa.
- Shvatili smo da samo sustavnim i sistematičnim radom možemo doći do kontinuiteta koji je prijeko potreban da bismo u budućnosti ponovno postizali vrhunske rezultate, a kojih je u ne tako davnoj prošlosti bilo na pretek, ali i da bismo iz unutarnjih rezervi povlačili što više igrača za prvu momčad. To je osnovni cilj. Upravo iz tog razloga radimo na formiranju sportske strategije rukometne škole, kako bi svaki trener dobio smjernice koje tehničko-taktičke elemente mladi rukometaš treba savladati u pojedinom uzrastu. Također, osim što animiramo djecu na bavljenje sportom, pokušavamo motivirati i naše bivše igrače da se prihvate trenerskog posla i da se školuju, kako bismo i u tom stručnom dijelu postigli kontinuitet. Naravno, sve od navedenog bilo bi teško ostvarivo bez suradnje s roditeljima koja je u našem kolektivu zbilja zadovoljavajuća, rekao je koordinator škole rukometa na Kozali.
Situacija sa koronavirusom nije nimalo olakšala situaciju sportskim klubovima kada je brojnost djece u pitanju.
Mnogi kolektivi su prestali sa radom zbog nemogućnosti adekvatnih treninga i ulaska u dvorane.
Sada se situacija polako normalizira ali je dojam da je ipak nastala praznina u cijeloj jednoj generaciji klinaca.
- Srećom, kod nas to nije slučaj. Naprotiv, sve naše ekipe su tokom korona krize prošle sezone marljivo trenirale na asfaltu pod vedrim nebom i time potvrdili da im je rukomet velika ljubav. Sada se situacija donekle normalizirala i bez prekida treniramo u sportskim dvoranama, pridržavajući se preporuka i naputaka epidemiologa. No, u razgovoru s trenerima iz drugih klubova pa čak i iz nekih drugih sportova, razvidno je da mnogi vode borbu s povratkom djece na sportske treninge, kazao je Šustić,
Mnogi treneri iz raznovrsnih sportova se žale da djeca ulaze u sport sa sve manje znanja i osnova motoričkih sposobnosti.
Postavlja se pitanje školskog sporta koji bi trebao udariti temelje gore navedenih sposobnosti od samog početka osnovne škole, međutim čini se kako vrlo malo pozornosti posvećuje tjelesnom odgoju u školama.
- Razvidno je da se tjelesnom odgoju u školama pridaje premalo pozornosti. Uz nezaustavljivi razvoj informacijskih tehnologija djeca se sve više vežu uz računala, puno sjede i malo se kreću. Na obrazovni sustav mi kao klub, naravno, ne možemo utjecati, ali svojim planiranjem treninga ipak možemo učiniti važan korak da djeca od malih nogu rade na razvoju osnovnih motoričkih sposobnosti poput fleksibilnosti, agilnosti, ravnoteže i koordinacije. Stoga je, primjerice, škola trčanja sastavni dio svakog rukometnog treninga u našem omladinskom pogonu. No, najvažnije je svojim primjerom širiti poruku da je sport način života, kako bi djeca ono malo slobodnog vremena što imaju provodila izvan kuće, ali ne na ulici, već u prirodi, na igralištima i dvoranama, zaključio je Šustić.
