Vrlo dobru utakmicu sa pomanjkanjem sreće odigrali su rukometaši Kozale na gostovanju u Rovinju u sklopu Prve HRL - Jug.
Odličan dvoboj u vrlo vatrenoj atmosferi dvorane Valbruna pratila su brojna izjednačenja, vodstva domaćina i gostiju te je ipak dvoboj odlučen u posljednjim sekundama pogotkom Rovinja gotovo sa zvukom sirene za pobjedu i dva boda koji ostaju u Istri.
- Pomiješane su bile emocije nakon utakmice. Naravno da sam bio ljut što smo u posljednjem udarcu izgubili utakmicu i što su naše greške dovele do toga da domaćinu pružimo priliku. Međutim, isto tako sam bio sretan kako su moji dečki odigrali veći dio susreta. Jako hrabro, borbeno, s velikom željom da se ostvari dobar rezultat. Međutim, kada pogledam unatrag, vidim da lopta sve vrati, pa smo tako ove sezone neke bodove dobili sa sirenom, a neke evo sad izgubili. Tako je to u rukometu, rekao je Tadej Široka, trener Kozale.
Zaista, nekoliko pogrešaka u ključnim minutama utakmice poput isključenja i izgubljene lopte, koštale se riječkog rukometnog prvoligaša bodova na zahtjevnom gostovanju.
- Pa to je upravo ono što govorim cijele sezone. Mi smo jako mladi, neki dečki nikad nisu igrali ovako jake, bitne utakmice i jednostavno nemaju tu rutinu u sebi. Imali smo vodstvo i napad dvije minute do kraja i uspjeli smo sve prosut. Šteta, jer smo mogli slaviti veliku pobjedu, kazao je Široka.
U posljednjem kolu koje se igra ovog vikenda, Kozala će ugostiti prvaka, momčad Ribola Kaštele koja se pobjedom nad Metković Mehanikom plasirala u Premijer ligu.
Susret se igra u 13 sati u dvorani Dinko Lukarić na Kozali.
- Jedna lijepa utakmica za kraj sezone. Igramo protiv najbolje momčadi lige, budućeg premijerligaša i to pred svojom publikom. Nadamo se da će nas naši vjerni gledatelji doći podržati, da će ove dečke nagraditi pljeskom i da će gostima čestitati naslov prvaka. A mi u momčadi se nadamo pružiti dobru utakmicu. Rasterećeni smo mi i naši protivnici, možemo pokazati što znamo i umijemo. Veselim se tom susretu, jer protiv najboljih se valja mjeriti kako bi spoznali gdje smo i koliko je taj naš rad dao ploda, zaključio je Tadej Široka.