Rukometaši Kozale pripremaju se za nastavak natjecanja u 1.HRL-jug.
Kako su većinu utakmica koje su odgodili zbog koronavirusa uspjeli nadoknaditi do konca prošle kalendarske godine, u drugi dio prvenstva momčad riječkog prvoligaša ulazi po regularnom kalendaru, 20. veljače domaćim susretom protiv Mornar Crikvenice.
Roster momčadi je ponešto izmijenjen u odnosu na prvu polusezonu, a čak 17 igrača koji su prošlu sezonu činili okosnicu momčadi više ne "stanuje" u dvorani Dinko Lukarić.
- Zaista, kada uzmete popis igrača koji su bili dio prve ekipe prošle prekinute sezone, i kada ga usporedite sa sadašnjim rosterom, dolazite do brojke od 17 igrača koji su nas napustili što zbog obaveza, što zbog ozljeda, a neki su otišli u Premijerligaše i ostale sredine koje platežno mogu odgovorit ovim izazovnim vremenima. Samo četvorica igrača iz prošlosezonske momčadi su dio i ove momčadi koja ulazi u drugu dio natjecanja Prve HRL- jug, te su njima priključeni sve mlađi dečki od kojih su neki još i kadeti, i to je nešto što je frapantno, kazao je predsjednik rukometaša Kozale, Alen Tomaš.
Dojam je da je baza igrača na riječkom području sve manja.
Klubovi se gase, a oni koji još djeluju imaju sve manje i manje djece voljne trenirati i igrati rukomet.
Kvaliteta počinje padati i to nije dobar znak za riječki rukomet.
I Kozala ima sve mlađu momčad koja se sve teže nosi sa izazovima Prve lige.
- Apsolutno se slažem da rukomet, ali i sport u našem kraju ali i državi ne ide u dobrom smjeru. Danas okosnice seniorskih momčadi čine praktički juniori i kadeti, ali ne zato jer su dovoljno kvalitetni za taj rang, pa im dajete priliku, nego iz razloga što nema tko drugi igrat. Stariji igrači ako nešto vrijede, odlaze van odmah nakon omladinskog staža, a većina odustaje zbog fakulteta ili posla, što je apsolutno legitimno jer u sportu kod nas novaca nažalost nema. Meni je strašno žao što ti dečki odustaju jer se radi o kvalitetnim rukometašima, međutim ako morate birati između igranja za tisuću kuna i fakulteta te stalnog posla, vjerojatno ćete izabrati školovanje i zaposlenje. I to je realnost koja nas već sada pogađa, a mogla bi nas uskoro baciti na koljena, rekao je Tomaš.
U problemima nije samo Kozala, već sličan problem imaju i mnoge druge sportske momčadi koje jedva preživljavaju i bez korona virusa, koji je dodatno otežao stvari.
Riječki Zamet također ima problema pratiti najbolje klubove u državi, jer je bazen igrača sve tanji, a izdavanja sve veća.
Klubove na životu održavaju entuzijasti i ljudi koji ne žele dići ruke, ali dojam je da je takvih sve manje.
- Ne volim pričati o drugima jer prvo moram gledati u naše dvorište, međutim ako mi imamo problema s kvalitetom i sa zadržavanjem igrača, onda se to reflektira i na Zamet koji je iznad nas i koji ima temelje u svojoj omladinskoj školi, ali i u radu nas kao drugoligaša te ostalih rukometnih škola Rijeke i okolice. Svim klubovima je zajedničko da ih vodi par ljudi, koji svoje slobodno vrijeme daruju sportu i svim naporima pokušavaju naći nešto novaca kako bi sve to opstalo. Sve je teže i napornije. Bojim se, ako se nešto ne pokrene i promjeni, da ćemo uskoro u gradu imati sve više drugoligaša i trećeligaša, a sve manje vrhunskog sporta. Klizimo u teški amaterizam, a kasnije će se biti jako teško iz toga izvući, zaključio je Tomaš.