Nakon što je Samir Barać u vaterpolskoj karijeri osvojio sve, još mu nije dosta. Ljetna avantura za bivšeg kapetana hrvatske reprezentacije bila je igranje na Malti.
- U ljetnoj ligi sam zaista uživao, bilo je to jedno lijepo iskustvo. Bez obzira što je vaterpolo na Malti amaterski sport, pun pogodak za gledatelje i igrače je činjenica da se igra po ljeti.Tribine su bile krcate, a rivalitet u maloj zemlji poput Malte je ogroman. U toj se ligi natjecalo pet klubova iz pet malih mjesta. To je kao da bi se u našoj ligi nalazili klubovi iz Voloskog, Opatije, Ičića, Ike i Lovrana. Dozvoljena su samo dva stranca u ekipi, ja sam igrao s Gergely Kissom u Sliemi. Igralo se na jednom, nacionalnom bazenu, a treniralo se u malim bazenima pored. Bilo je stvarno lijepo, kaže Barać.
Samir Barać je, u kronologiji događaja koji su povezani s hrvatskim vaterpolom, nakon isteka suradnje s Primorjem trebao sljedeće sezone nastupati za momčad Opatije, koja je na posljetku ipak odustala od mogućnosti natjecanja u Jadranskoj ligi. Nakon svega, Barać se sjetio jednog obećanja iz samih početaka njegove karijere.
- Iza mog pristanka na temu igranja u Crikvenici krije se jedno sportsko obećanje. Možda mnogi pratitelji vaterpola to ne znaju, no ja sam još za vrijeme bivše države od svoje petnaeste do osamnaeste godine igrao pod dvojnom registracijom za Crikvenicu. Tada sam obećao čelništvu Crikvenice da ću na kraju svoje karijere odigrati barem još jednu ljetnu sezonu u klubu. Za Crikvenicu ću nastupati i zbog obećanja datog barbi Ediju, a i zbog toga što kroz cijelu svoju karijeru nastojim promovirati vaterpolo na svim razinama, govori Baraća.
Crikvenica bi, prema svemu sudeći trebala biti kraj jedne velike sportske karijere. Čovjek poput Samira Baraća zaslužio je otići kako i kada njemu odgovara.
- Ja sam u četrdesetoj godini i htio ja to ili ne, moram najprije razmišljati o svojem zdravlju. Igrom u Crikvenici neću naprasno prekinuti bavljenje vaterpolom. To bi predstavljalo stres za moju psihu. Dao sam si i osobni zadatak, a taj je da se ne smijem zapustiti jer bi to moglo donijeti određene posljedice nakon gotovo cjeloživotnog rada i treninga. Kad nečemu posvetite cijeli život, teško se od toga odviknuti. Ja i danas odem na bazen isplivati svoje, iako ondje nema nikog. Kroz vaterpolo u Crikvenici ću pokušati ostati aktivan koliko god to bude moguće, unatoč svim izazovima koje nameće rad u administraciji, ali i rad s mladima, smatra Barać.
Iz perspektive sportaša ali i predsjednika Riječkog sportskog saveza zasigurno najpozvaniji komentirati sadašnju sliku riječkog sporta. On ima svojih svijetlih, ali i tamnih točaka.
- Riječki sportski savez ima odgovornost za sva sredstva iz gradskog proračuna koja su namijenjena klubovima. Živimo u vrlo teškoj situaciji gdje Grad mora paziti na svaku kunu iz budžeta i gdje mu je teško podmiriti i ona osnovna davanja. Sport je na margini, a RSS pokušava pomoći klubovima koliko god je to moguće. Koliko god je situacija sa nogometnom, košarkom i vaterpolom pozitivna, opet su tu s druge strane projekti koji zahtijevaju dodatni gradski novac, ali i pomoć cjelokupne privrede. Ne smijemo klonuti u ovakvoj situaciji, zaključuje Barać.
