Toni Družeta, strastveni sportaš, član Atletskog kluba Srce za osobe s invaliditetom Rijeka, sportom održava dobro zdravlje, visok imunitet te vitku liniju. Kako je sport utjecao na njegov život?
- U sportu sam od svoje desete godine. Dvadeset godina sam amaterski trenirao i igrao nogomet, a poslijednje četiri godine bavim se brdskim trčanjem i atletikom. Kao osoba s invaliditetom, sportom se bavim već 18 godina. Moj invaliditet je nastupio kada sam sa nepunih 16 godina otvorio bombu zaostalu iz Drugog svjetskog rata. Unatoč tome nikada nisam ni pomišljao odustati od bavljenja sportom. U početku je bilo teško prilagoditi se na bavljenje sportom s invaliditetom, jer postajale su neke vježbe koje nisam mogao odraditi i trebao sam se naučiti kako pasti i kako se dočekati na ruke. Na prvom mjestu sportom se bavim iz strasti, te sam jako odlučna i disciplinirana osoba kad se radi o sportu, kojim održavam dobro zdravlje.
Kojim se sve sportovima bavite?
- Nogometom sam počeo u osnovnoj školi. Prvi klub bio mi je NK Lovran gdje sam igrao za sve uzrasne kategorije. Počeo sam kao golman, zatim sam bio napadač, pa vezni igrač, da bi nogometnu karijeru završio kao obrambeni igrač. Nastupao sam za par lokalnih niželigaša, a danas sam i neredovit član veteranske momčadi NK Mune. Kažem neredovit, ne zbog toga što ne volim trenirati ili igrati, već zbog razloga što mi druge obveze i bavljenje trčanjem ne daju dovoljno vremena za nogomet.
Brdsko trčanje?
- Brdskim trčanjem se bavim od svibnja 2011. godine rekreativno, a od listopada 2013. godine skoro pa poluprofesionalno, pod nadzorom i vodstvom trenera Damira Meseca, uz 4-6 treninga tjedno. U protekle 4 godine završio sam nekoliko utrka od 40, 70 i 100km dužine kao član SRK Alba Labin.
Planinarenje?
- Planinarenjem se bavim zadnjih godinu dana i aktivan sam član PD „Knezgrad“ Lovran, gdje sam ujedno i dopredsjednik od siječnja 2015. Planinarenje mi predstavlja vid aktivnog odmora od mojih brdskih treninga.
Član ste Atletskog kluba Srce za osobe s invaliditetom Rijeka?
- U AK-u Srce član sam posljednje dvije godine. Sasvim slučajno sam se priključio. Najprije sam se planirao priključiti Plivačkom klubu Forca Rijeka, ali kada sam saznao da u Rijeci postoji i djeluje atletski klub, ipak sam se odlučio za trčannje, pošto sam tolike godine bio u nogometu, što bi mi bio neki, da se tako izrazim, prirodni slijed aktivnosti. Discipline koje trčim su 400m i 1500m, iako preferiram duže dionice kao što su polumaraton i maraton, ali kako tih disciplina na mojim dosadašnjim natjecanjima unutar RH nije bio, trčao sam kratke spomenute dionice i to dosta uspješno.
Na kojem ste natjecanjima sudjelovali?
- Do sada sam bio na dva prvenstva Hrvatske, ekipno i pojedinačno, te na dva otvorena prvenstva Hrvatske, CRO OPEN.
Osvajali ste i nagrade?
- Sa AK-om Srce Rijeka ove godine smo osvojili titulu državnih prvaka.
Čime se bavite osim sportom?
- Po struci sam magistar ekonomije hotelijersko-turističkog usmjerenja. Trenutno sam nezaposlen i aktivno tražim posao. Također sam već 11 godina politički aktivan, obnašam funkciju glavnog tajnika Liburnijske stranke i općinski sam vijećnik Općinskog vijeća Općine Lovran. Društveno sam aktivan kroz organizaciju sportskih i glazbenih događaja na području Općine Lovran.
Poruka osobama s invaliditetom?
- Kroz vlastiti invaliditet uvidio sam tko su mi pravi prijatelji, na koga se mogu osloniti i tražiti ruku pomoći. U sportu s invaliditetom upoznao sam puno ljudi koji su u težoj situaciji od mene i koji ostvaruju vrhunske sportske rezultate, kako kod nas tako i na međunarodnom planu. Svaku osobu koju sretneš i upoznaš nosi jednu priču, jednu poruku, i svaka je drukčija. Neki misle da bi najlakše bilo sjediti kod kuće na kauču pred TV-om i sam sebe sažalijevati, što bi okolina prihvatila. Ali, kada se istinski cijeni vaš trud, rad i angažman, bilo to u nekom poslu ili sportu, tada dobivate pravo priznanje i to je ono što vas veseli na kraju dana.
