U subotu, 19. prosinca, igra se prijateljska ragbi utakmica između Rijeke i Zagreba. Prva ragbijaška utakmica u Rijeci od 2006. godine igra se od 13 sati na pomoćnom igralištu Kantrida. Prijateljskom utakmicom Ragbi klub Rijeka simbolično se vraća kući nakon bezmalo deset godina izbivanja. Iako ragbi u Hrvatskoj postoji preko 50 godina, Rijeka je malo duže čekala na svoj prvi klub te je tek 2006. godine osnovan Ragbi klub Rijeka.
Klub su osnovala dvojica studenata, koji tada nisu imali nikakve veze sa ragbijem, Zlatko Džananović i Tomislav Špoljarić. U nedostatku uzbuđenja dok su studirali pravo, nesvjesno su pokrenuli jednu od najljepših sportskih priča na ovim prostorima. Potpuno nepoznavanje sporta nije ih pokolebalo u ostvarenju svojih nauma, uz nesebičnu pomoć drugih hrvatskih klubova ta priča živi još i dan danas, nošena na entuzijazmu istinskih ljubitelja ovog sporta.
Počeci ragbija u Rijeci definitivno su bili zabavni i smiješni, treniralo se šljunku, nije se znalo pravila, igrači su odlazili doma krvavi sa najvećim osmijehom na licu. Klubu se kroz dvije godine pridružuju Joško Barbir u svojstvu sportskog direktora i Damir Sarajlija kao trener. Oboje bivši igrači legendarne splitske Nade i bivši reprezentatvci donijeli su jednu ozbiljniju ragijašku notu i kroz naredne godine počeli postavljati sve više standarde samog sporta i organizacije.
Ragbi klub Rijeka kroz svoje prve dvije godine postojanja ne uspijeva u gradu Rijeci pronaći adekvatan teren za treninge i utakmice te se seli na Krasicu, odnosno Grad Bakar. Drugi grad, druga administracija donijela je klubu i novo ime, Vilani, kako se inače naziva mještane Krasice.
Nakon dvije sezone igranja druge hrvatske lige, sezone 2007./2008. Damir Sarajlija sa svojim igračima čini čudo te osvaja titulu prvaka druge lige. Vilani u prvoj ligi provode narednih pet sezona. Kao najmlađi klub prve lige sa igračima znatno manjeg ragbijaškog iskustva od igrača drugih klubova, Vilani upisuju neke hvalevrijedne pobjede i rezultate.
Nakon sedam godina na Krasici, klub se vraća se u Rijeku. U tih sedam godina odigralo se puno odličnih utakmica na Krasici i stvorilo se mnogo igrača, ali klub je muku mučio sa jednom, možda čak i najvažnijom stavkom svakog sportskog kluba - omladinskim pogonom. Klub nije uspio upostaviti kontinuirani razvoj mlađih kategorija, što se kasnije odrazilo i na seniorsku momčad.
Ragbi u Hrvatskoj je amaterski sport, ljudi radi poslovnih, obiteljskih ili nekih trećih obaveza jednostavno moraju otići iz sporta i kluba. Kako klub nije imao priljev mladih snaga, seniorska momčad je opadala kvalitetom i kvantitetom te je 2013./2014. odigrana posljednja sezona u prvoj ligi.
Ragbi klub Rijeka sada stavlja naglasak na omladinskoj školi, prezentacijama po školama pokušava prezentirati sport riječkoj mladeži i privući ih u klub. Cilj je stvaranje jakog omladinskog pogona i prenijeti djeci ono najvažnije, duh i kulturu ragbija.
To je uzrok nevjerojatnog entuzijazma koij pokreće i održava ovaj potpuno nepoznati sport u Hrvatskoj. Jer u svim zemljama svijeta postoji zajednička stvar u ragbiju, ragbi nije samo sport, to je način života koji uključuje više stvari van terena nego na istom.
Na ragbi terenima, od travnjaka do tribina, riječ je o poštovanju. Poštivanje svog suigrača, poštivanje suca, i ono najbitnije, poštivanje svog protivnika najvažnija je odlika svakog ragbijaša. Kad sudac nešto kaže u ragbiju, njegova je zadnja. Smije mu se jedino obratiti kapetan momčadi s "gospodine". Razgovor sa sucem, provokacije ili uvrede, osim vlastite sramote mogu rezultirati samo odlaskom na klupu.
Prljava igra ili kako bi se u sportskom žargonu reklo "udarci ispod pasa", uvijek su najstrože kažnjeni. Igrači nakon utakmice, bila ona lagana ili najkrvavija u životu, sjedaju zajedno na druženje. Ne samo s protivnicima već i sa sucem. Na tribinama navijači obiju momčadi praktički su izmiješani, ljubav prema svojem klubu se ne pokazuje agresijom prema tuđim navijačima niti nepoštivanjem igrača tuđeg kluba. Tu nema zviždanja i "bukanja" igračima protivničkog tima. Jer na tom terenu tih 80 minuta svi smo iz istog razloga – ragbija.
Ragbi je postao profesionalan sport u svijetu tek 1995. Od tada doživljava ekspanziju, a poprilično ubrzanu posljednjih desetak godina. Svjetsko prvenstvo u ragbiju, koje se igra svake 4 godine i upravo je odigrano prije mjesec dana, treći je najgledaniji sportski događaj na svijetu, nakon Olimpijskih igara i Svjetskog prvenstva u nogometu. U posljednjih par godina rabi je znao završiti i na hrvatskim televizijama i u medijima što budi nadu da bi se ragbi i u Hrvatskoj mogao početi razvijati.
Ragbi izgleda bolno, najčešće pitanje odnosi se na ozljede. Odgovor na pitanje o ozljedama je relativan, jer ragbi po statistikama ne broji ništa više ozljeda nego bilo koji drugi sport. Ragbijaši treniraju i igraju ragbi, sukladno tome njihova tijela su kroz treninge i utakmice priremljena i naviknuta na kontakte, pa ragbi broji manje ozljeda nego u mnogim nekontaktnim sportovima.
Ragbi je sport specifične prirode, jer je nudi izuzetno teške izazove na fizičkom, tehničkom i psihološkom planu. Zato ga stručnjaci proglašavaju kao jedan od najkorisnijih sportova za kompletni razvoj djece.
Zbog niza pravila ragbi nije samo snaga i brzina, već i tehnika, a kad svemu tome nadodamo 15 igrača i psihički pritisak te snalaženje u timu, dolazimo do daleko šire slike od one koja ljudima ostavlja dojam da je ragbi nasilan sport.
