Kristijan Šunjić dvije godine radi u irskom vaterpolu.
Nakon što je na klupi kostrenskog Jadrana osvojio titulu prvaka 1-B lige, prihvatio je ponudu iz vaterpolski egzotične države i postao trener u gradu Galway.
- Godinu dana prije mog dolaska u razgovorima s ljudima koji vode klubove Corrib i Tribes preporučio sam Gorana Sablića, našeg Riječanina koji je s ekipom Primorja osvojio treće mjesto u Europi 2003. godine pod vodstvom Željka Tonkovića, a zadnjih sezona nastupao je za Jadran iz Kostrene. Goran je izrazio želju za odlaskom iz Hrvatske, bio je idealan kao čovjek koji im može pomoći kao trener i igrač. Goran je prvi počeo ovu lijepu vaterpolo priču u Irskoj. Muška ekipa Corrib njegovim dolaskom ostvarila je plasman u prvu ligu DIV1, osvojivši titulu prvaka u drugoj irskoj ligi. Mlada ženska ekipa pod njegovim vodstvom postavila je temelje za ozbiljan rad. Uprave kluba uoči sezone 2016/2017 iskazala je potrebu za glavnim trenerom, koji bi vodio dugoročni projekt kojemu je cilj stvaranje baze za ekipu koja bi mogla konkurirati za vrh irskog vaterpola. Nakon pregovora s vodećim ljudima u klubu, prihvatio sam izazov i odlučio otići. Odvojio sam se od obitelji da probam svoje znanje i iskustvo pretočiti u projekt podizanja kluba, kaže Šunjić koji je u Irsku otišao iz države koja je aktualni svjetski prvak.
Galway i Rijeka prijestolnice kulture
- Želja mi je povezati sportski Galway i Rijeku u ovom periodu, kada su igrom slučaja oba grada postali europske prijestolnice kulture 2020, te iskoristiti tu situaciju za zbližavanje ljudi iz sporta. Rijeka i Galway povezani su od razdoblja kada je proslavljeni igrač Primorja Željko Šimac, danas član uprave Primorja, prije 15-tak godina igrao u Galwayu i sada mogu reći, u našem klubu Corribu. Ovom prilikom pozivam ljude koji rade na projektu Europske prijestolnice kulture u Gradu Rijeci da nam se jave i pomognu u tome, govori Šunjić- Teško je povjerovati da u zemlji u kojoj je vaterpolo zaista minoran sport, jer za vaterpolo obični ljudi nisu ni čuli, pa je potrebno nekoliko minuta objašnjavati o kojem se sportu radi, postoji skupina ljudi koja je zaljubljena u vaterpolo i žele ga razvijati. Nivo vaterpola u Irskoj daleko je niži nego u Hrvatskoj, najveći problem su bazeni i njihova dostupnost. Naime, svaki sat korištenja bazena se plaća i tu nema popusta, pa istovremeno fascinira broj ekipa i posebno broj djece. Galway je zaista lijep i miran grad, 200 km udaljen od Dublina na zapadnoj obali Irske. Predivni ljudi, uvijek nasmijani i spremni pomoći svakome u svakom trenutku. Jednostavno osvajaju svojom iskrenošću i osmijehom, prenosi Šunjić životna iskustva.
Vaterpolska iskustva su sljedeća:
- Evo, u ovom trenutku smo pri kraju moje druge sezone u Galwayu i mogu reći da smo napravili više od očekivanog, u muškom i ženskom dijelu. U klubu imamo stotinjak članova većinom mlađih od 20 godina. Već u prvoj sezoni ostvarili smo sve planirano, seniori su ostali u prvoj ligi, mlađe kategorije igrale su sva irska finala, u svakom natjecanju osvajale su medalje od kojih su zlatne u kategorijama U-17 i U-13 a srebra u U-15 i U-19. Ženski dio ekipe drži drugu poziciju u seniorskoj konkurenciji, mlađe kategorije u pravilu uvijek igraju finalnu utakmicu. Kao šta sam rekao, problem su termini u bazenima u pravilu dimenzija 25x15m. Traje stalna borba s terminima za treninge, koji traju od 45 minuta do najviše dva sata, dva do tri puta tjedno za pojedinu kategoriju, govori Šunjić koji surađuje sa Sablićem:
- Goran i ja vodimo zajedno mlađe kategorije u ženskom klubu Tribes, Goran igra za prvu momčad. Uspijevamo se prilagoditi novim pravilima ponašanja, koja nisu uobičajena kod nas u Hrvatskoj. Roditelji su uključeni aktivno u rad kluba kao team-manageri, vođe puta, pomoćni treneri... Svatko radi svoj dio posla i ne mješa se drugome u posao. Veliko priznanje našem radu došlo je krajem godine, kada je muški vaterpolo klub Corrib prvi puta u povijesti nominiran za godišnju nagradu Grada Galwayja za najbolji klub. U konkurenciji klubova iz domicilnih irskih sportova kao što su rugby, Gaelic Hurling, irski nogomet (Gaelic football), naš klub je dobio je glavno priznanje za ostvarene rezultate, ističe Šunjić.
Ova sezona također je obećavajuća:
- U mojoj drugoj sezoni seniorska ekipa drži drugu poziciju i tri kola prije kraja još imamo šanse za osvajanje prvenstva što bi bio najveći uspjeh u 60-godišnjoj povijesti kluba. U-19 juniorska ženska ekipa Tribes i U-19 juniorska muška ekipa Corrib su kupove i drže vodeće pozicije u juniorskim prvenstvima, naglašava Šunjić.
Ne ide u Kostreni, ide u Irskoj!
- Rezultati su motivirali ljude u upravi kluba da krenu u pregovore o gradnji vlastitog bazena. Pregovori s Gradom Galway došli do zadnje faze, očekuje se početak gradnje u narednih deset mjeseci. Iako mi je bila velika želja da ostvareni rezultati Jadran Kostrene potaknu gradnju bazena u Kostreni, izgleda da sam potaknuo ljude u dalekoj Irskoj, koji probleme bilo koje vrste rješavaju u vrlo kratkom roku. Moram priznati da se na to zaista nije bilo teško naviknuti, kaže Šunjić.Irska još uvijek nije na europskoj vaterpolskoj mapi:
- Reprezentativne selekcije još su u povojima, trebat će proći još dugo vremena prije nego irska reprezentacija konkurentno izađe na europsku scenu. Jedina akcija je sudjelovanje na turniru nacija u Pragu prošle godine. Na tom turniru nacija za reprezentaciju Irske nastupio je i Goran Sablić bez irske putovnice, a ove godine na istom turniru Goran će biti glavni trener što je veliko priznanje njemu i našem klubu, govori Šunjić koji pozorno prati što se događa u regionalnom vaterpolu.
- Prošlo ljeto doveo sam juniorsku žensku ekipu na ljetne pripreme u Rijeku, izvrsno su nas prihvatili Primorje i Jadran Kostrena. Odradili smo nekoliko zajedničkih treninga i odigrali pripremne utakmice, utisci s tih ljetnih priprema su predivni. Mogu reći da sam u svakodnevnom kontaktu s dečkima iz Jadran Kostrene, gdje sam još uvijek član uprave. Pratim njihov rad i nastupe u 1-B ligi. U sve težim financijskim uvijetima u sportu u Hrvatskoj nadam se da će Jadran Kostrena opstati i zadržati prvenstveno članove, ekipu, a samim time ostati na nivou koji smo zajednički uspjeli dosegnuti u proteklim godinama, zaključuje Šunjić.
