Ivan Živković i Josip Lulić dobitnici su nagrada za dugogodišnji doprinos sportu Grada Rijeke, predsjednica RSS-a Dorotea Pešić Bukovac dvojici sportskih doajena nagrade je uručila na svečanosti održanoj u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku.
Živković je nekadašnji boksač i dugogodišnji boksački trener, vitalni Ive Živković u 77. godini još uvijek aktivno sudjeluje u trenažnim pocesima BK-a Rijeka i BK-a Kvarner, pa su mu prvi čestitali predsjednik i trener BK-a Rijeka Ante Vičević i Kristijan Hodak (fotografija ispod teksta)
Josip Lulić po vokaciji je košarkaš koji bio član uprava dvaju kultnih riječkih klubova, HNK-a Rijeka i BK-a Vargon.
Nagradu je proslavio u krugu obitelji (fotografija ispod teksta), kćerka Jasna Lulić Drenjak naslijedlila je ljubav prema sportu, dugo godina posvećena je sportu osoba s invaliditetom, sin Hrvoje također je bio košarkaš.
Među prvim čestitarima u domu na Sušaku bio je Igor Hinić, član šire Lulićeve obitelji u kojoj je sport postao način života.
IVAN ŽIVKOVIĆ
Ivan Živković rođen je 25. rujna 1947. godine u Donjem Pazarištu (Općina Gospić).
Srednju školu završio je u Banja Luci, te se za vrijeme školovanja počeo baviti boksom. Po završetku škole doselio se u Rijeku i zaposlio u Exportdrvu.
Uz posao nastavio je trenirati boks u Lovranu, jer u Rijeci nije bilo boksačkog kluba, sve do 1971. godine kada se klub u Lovranu ugasio.
Godine 1973. grupa ljubitelja boksa, među kojima je bio i Ive, uz pomoć bivše JNA otvara boksački klub Rijeku, JNA je klubu dala prostor i napravila boksački ring.
Godine 1974. složena je boksačka ekipa u kojoj je Ivan boksao te vodio juniore kluba kao trener.
Te iste godine klub ga je poslao u trenersku školu u Zagreb pod vodstvom poznatog trenera Viktora Ogurenkova, tada trenera reprezentacije SSSR-a, koju je uspješno završio.
Klub 1986. ostaje bez trenera, uprava je postavila Ivana za trenera.
Od te godine vodio je juniore i seniore koji su se natjecali u hrvatsko-slovenskoj ligi.
S juniorima treba istaknuti sljedeće rezultate: srebrna medalja na prvenstvu Balkana 1984., od 1985. do 1991. godine stvorio je šest omladinskih prvaka bivše države, 1989. osvojio je omladinsku „Zlatnu rukavicu“ kao trener.
Godine 1992. izabran za glavnog trenera hrvatske reprezentacije.
Iste godine osvaja prvu brončanu medalju (Božić) za RH u Montrealu na Svjetskom omladinskom prvenstvu, godine 1993. osvojena je bronca (Slomić) i srebro (Božić) na juniorskom prvenstvu Europe u Solunu, godine 1994. brončana medalja u seniorima na Mediteranskim igrama (Šokota).
Od 1998. do 2008. godine pstignuti su najbolji rezultati u povijesti BK-a Rijeka: 1999. bronca (Šivolija) na juniorskom prvenstvu Europe, 2004. srebro (Šivolija) na seniorskom prvenstvu Europe zajedno sa kvalifikacijom na Olimpijske igre u Ateni, 2005. bronca (Šivolija) na mediteranskim igrama i srebro na prvenstvu svijeta u Kini.
Od 2008. do 2010. ponovno je Živkoviž radio kao trener reprezentacije.
JOSIP LULIĆ
Rođen je 30. svibnja 1945. godine u Zagrebu.
Bivši košarkaš igrao je za KK Kvarner, bio je juniorski reprezentativac Hrvatske, igrao je za KK Jedinstvo Ogulin i KK Belveder Rijeka.
Nakon završenog studija u Zagrebu vratio se u matični klub Kvarner, 1970. godine uključio se u rad kluba kao član uprave i koordinator za izradu akata kluba.
U bivšoj državi bio je predsjednik SIZ-a fizičke kulture u Rijeci, hrvatsku košarku kao delegat predstavljao je u Skupštini Košarkaškog saveza Jugoslavije, predsjedavao je osnivačkoj Skupštini HKS-a nakon osamostaljenja, bio je dugogodišnji član Registracijske komisije HKS-a.
Zalagao se za razvoj ženske košarke u Rijeci, bio je dopredsjednik ŽKK-a Rijeka koji je nastupao u tadašnjoj prvoj košarkaškoj ligi.
U dva mandata bio je član uprave HNK-a Rijeka, a od 2006. godine član je uprave Boćarskog kluba Vargon Rijeka.
