Kuglačice Mlake u 15. su kolu doživjele svoj prvi poraz u ovom prvenstvu, na gostovanju kod Zagreb Zabokya. Bio je to derbi kola, jer Zagrepčanke su druge naprvenstvenoj ljestvici. No, bez obzira na poraz titula prvakinja ne bi trebala doći u pitanje.
- Kuglana je malo specifična, prilagođena njima, a nedostajalo je i malo sreće. Igramo još jednu nezgodnu utakmicu do kraja prvenstva, s Istrom Poreč predstojećeg vikenda. Nezgodnu utakmicu jer imaju igračice iz Rijeke, koje treniraju na našoj kuglani, tako da je dobro poznaju. No, mislim da naslov prvakinja neće doći u pitanje, kaže Tonči Mikac, trener kuglačica Mlake koje su nedavno dobile novo priznanje, drugu godinu zaredom proglašene su najboljom ekipom Grada Rijeke.
Marin je također visio po kuglani...
Tončijev sin Marin također je poznati riječki sportaš. Marin Mikac je bivši nogometaš Rijeke, Osijeka i Pomorca, danas je trener Crikvenice.
- Visio je i on s nama po kuglani, ali njemu je nogomet broj jedan. Malo sam ga iskoristio da bi pokazao curama neke dijelove u fizičkoj pripremi, jer je dobar i školovan za to. Nedavno je postao polaznik edukativnog programa za dobivanje UEFA Pro licence na Nogometnj akademiji HNS-a, što nije nimalo jednostavno, jer je filter vrlo rigorozan. To je maksimalno obrazovanje za jednog trenera. Posvećen je tome, zanima ga. Naravno da uvijek komentiramo sportska zbivanja, kako nogometna, kuglačka tako i sva ostala, jer sport je dio nas, kaže Tonči Mikac.
Izuzev domaćeg prvenstva, kuglačice Mlake paralelno se natječu i u Ligi prvakinja. U subotu ih očekuje uzvratni susret četvrtfinala protiv Kozare iz Bosanske gradiške. Prvu utakmicu Mlaka je dobila 8:0 tako da je realno očekivati plasman na završni turnir najbolje četiri ekipe, koji se igra 28. i 29. ožujka u Njemačkoj.
- U polufinalu ćemo igrati sa aktualnim prvakinjama Europe, kuglačicama Celja. To je praktički slovenska reprezentacija okupljena u jednom klubu. Prošle godine osvojili smo četvrto mjesto, nadam se da ćemo se ove godne popeti stepenicu više. Neće biti jednostavno, jer i Njemice imaju u svojoj ekipi reprezentativke, ne samo Njemačke, već i drugih zemalja, najavljuje Tonči Mikac.
Izuzev uloge trenera Mikac obnaša funkciju predsjednika kluba, ali i predsjednika Kuglačkog saveza PGŽ, te od 2014. godine i predsjednika Kuglačkog saveza Hrvatske. Time su njegov posao postale i financije.
Prof. dr. sc. Tonči Mikac, dipl. ing., postao je viši sportski trener, završivši prediplomski stručni studij na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Odlikovan je Redom Danice Hrvatske s likom Franje Bučara odlukom Predsjednika Republike Hrvatske 1995. godine. Bivši dekan Tehničkog fakulteta u Rijeci danas obnaša dužnost direktora Kampusa d.o.o.
- Na papirima su to amaterski ugovori, sa specifičnim relacijama. Kod nas samo oni koji su dovoljno dobri mogu nešto dobiti i zaraditi u kuglanju, ali zapravo je sve to amaterizam s dozom profesionalizma, jer kad vidite koliko je to rada i odricanja, to što dobiju za uzvrat vrlo je malo. Grad i Županija nam pomažu kada igramo međunarodne utakmice, pokriju barem dio troškova. Dotacije kasne, a sponzorstva praktički i ne postoje, jer je recesija sve to uzela. HKS funkcionira pozitivno, pokrijemo troškove natjecanja koje sami organiziramo. HOO je korektan, realiziraju sve ono što trebamo dobiti, ali i to kasni, pogotovo na početku godine. Razbacivanja nema, reprezentacije šaljemo gdje možemo, a za bilo kakva ekstra događanja i troškove se sami snalazimo, poput prijevoza ili dijela priprema. Kuglanje je u drugoj kategoriji i mislim da je to ispravno vrednovanje, ali kod sponzora zvučniji sportovi uvijek imaju veću težinu, dodaje Mikac.
Zanimljivo, Tonči Mikac je zapravo nogometaš u duši, ali kuglanje je uspio sjajno uklopiti u svoju nogometnu priču.
- Točno prije 30 godina ušao sam u kuglanje posredstvom svoje bivše supruge Sonje. Iz moje loptačke perspektive kuglanje je izgledalo prejednostavno, no prevario sam se. Kuglanje je vrlo specifičan i vrlo zahtjevan sport, nimalo jednostavan. Za postati vrhunski kuglač treba osim fizičkog dijela imati i pshičku stabilnost, koncentraciju, jer utakmice traju tri sata. Za pobjeđivanje trebaju jaki živci i jaka glava, to je puno važnije nego u momčadskim loptačkim sportovima. Postalo mi je jako zanimljivo, a kako sam već bio nogometni trener, ušao sam u trenerske kuglačke vode. S Rijekom sam osvojio tadašnje prvenstvo i Svjetski kup, bili smo najbolji klub na svijetu, a zatim sam bio izbornik reprezentacije 15 godina i osvojio masu medalja, ali i dalje sam u nogometu. Igram dva, tri puta tjedno mali nogomet. Subotom u Dvorani mladosti sa Orijentašima, to je pravi hakl. Sve je to radi forme i zdravlja, pojašnjava Tonči Mikac svoju sportsku priču.
Za najdražu ulogu, Mikac će uvijek reći da je ona trenerska.
- Trenerska žica mi je najslađa. Vratio sam se trenerskom poslu nakon deset godina stanke, jer je to poseban užitak. Volim pobjediti više nego išta, ali sve u sportskim okvirima. Drugačije je kad treniraš žene, treba biti taktičan, psiholog, nema tu vikanja. Kada te igračice respektiraju i vole, uvijek daju duplo više. Ako su dale sve od sebe, a protivnik je ipak bio bolji, to priznajem, nema tu ljutnje i zamjeranja, kaže Tonči Mikac.
