Hrvatske U-18 i U-23 boćarske reprezentacije predvođene izbornicima Marinom Milićevićem i Tomislavom Kolobarićem te direktorom reprezentacija HBS-a Vjekoslavom Matetićem sa svjetske smotre u Turskoj vratile su se sa šest odličja.
Dva zlata, tri srebra i bronca učinak je kojemu su se mnogi nadali, ali se nisu usudili na glas reći.
No, Vjekoslav Matetić koji je uvijek optimističan, uoči odlaska je najavio da će se neki od izabranika sigurno boriti za zlato.
Kod U-18 debitant Ivano Rajačić Muža osvojio je zlato u bližanju i izbijanju u krug, te srebro u paru i štafeti s Adrijanom Šipekom, dok je još jedan debitant Luka Dorić kolekciji U-18 dodao srebro u preciznom izbijanju.
Adrian Šipek je uz dva srebra, osvojio i broncu u brzinskom izbijanju.
Kod U-23 reprezentativaca, Lovro Šipek i Filip Klarić postali su svjetski prvaci u paru.
U drugim disciplinama odličja su izmakla za dlaku, posebno Žarku Jerčinoviću u preciznom izbijanju, disciplini u kojoj, za razliku od ostalih, sreća ima što reći.
- Oduševljen sam s ostvarenim rezultatima, ali po prirodi sam takav da uvijek želim više i bolje, te je činjenica da sam u mom nacrtu prije Mersina očekivao možda dvije, tri medalje više. Žao mi je da je jedna izmaknula Žarku Jerčinoviću na nevjerojatno nesretan način. Također mi je žao štafete U-23 reprezentacije, Filipa Klarića i Lovre Šipeka, koji su ostali bez odličja, ali to je određeni pokazatelj što ovoga momenta nedostaje. Od Adrijana Šipeka sam očekivao medalje, ali moram priznati , još sjajnije, počeo je boćarsku ćakulu s odmakom od svjetske smotre direktor Vjekoslav Matetić.
Lovro Šipek i Filip Klarić ponovili su zlato u parovima klasično.
Osvojiti dva zlata zaredom, a posebno u istoj disciplini nije nešto što se viđa često, njihov nadimak "prinčevi joga" nije nimalo pretjeran.
- Od svih osvarenih rezultata, koji su za mene baš svi sjajni, jer kao što kaže legenda hrvatskog boćanja Čedo Vukelić „svaka medalja osvojena na svjetskoj i europskoj smotri je zlatna medalja“, druga titula prvaka u paru me posebno veseli. Tako mi je lijepo legla, jer sam s tim dečkima od njihovih boćarskih pelena pa do svjetskoga trona, svjestan sam koliko je teško ponoviti rezultat, ponovno biti svjetski prvak, a oni su to uspjeli. Nadam se da će u iduće dvije godine, koliko su u mlađeseniorskoj reprezentaciji, a pretpostavljam da ih nitko neće mijenjati ili razdvojiti. još jednom to uspjeti, jer bi time ispisali povijest u toj disciplini na međunarodnoj sceni, priželjkuje Vjekoslav Matetić.
Marino Milićević debitant je na izborničkoj funkciji u reprezentaciji U-18.
Proslavljeni reprezentativac u svim kategorijama, vrhunski boćar i sportaš, davnih je dana zaslužio nadimak Kralj joga, a sada uza sve to pomaže stvaranju prinčeva i potencijalnih kraljeva jogova.
Tomislav Kolobarić reprezentaciju U-23 preuzeo je lani.
Dobrodušan, tih i nenametljiv uvijek je bio onaj na koga se može računati, kako u klubu, tako i u reprezentaciji, a sada je oslonac mlađim seniorima.
Formula uspjeha ispisana je i daje rezultate, a sada samo da potraje, jer je hrvatsko boćanje više od svega sklono potresima koji imaju najmanje veze sa samim sportašima, ali na kraju uvijek sport ispašta.
- Obojica su za mene debitanti, jedan i drugi moraju još učiti, ali kada su se prihvatili posla, bio sam oduševljen. Smatram da su obojica na pravom putu, posebno me veseli Marino Milićević koji dio priče na terenu odrađuje vrhunski. Uložio je veliki osobni trud u mjesecima prije Mersina u odrađivanje treninga koji su, između ostalog, učinili rezultat U-18 sjajnijim i boljim, jer je reprezentacija U-18 prema svim kriterijima oduševila svojim rezultatima. Potencijal imaju jedan i drugi, još uvijek su u fazi snalaženja u drugim segmentima koje izbornici moraju raditi, ali mislim da je to sve riješivo i da su oni budućnost, dodaje Matetić.
Reprezentativci U-18 i U-23 dolaze iz mikro bazena Primorsko-goranske županije, što nije slučajnost s obzirom na rad i ulaganja u razvoj boćanja.
- Dugogodišnji dosta kvalitetan rad s djecom u Boćarskom savezu PGŽ-a se osjeti. U radu s djecom ima razlike. Neki ljudi koji su radili i još rade, upravo su rezultatima dokazali da znaju raditi. Posebno me veseli da su se na ovogodišnjem SP-u reprezentativci U-18 i U-23 s Marinom Milićevićem i sa mnom posložili od Bakarca do Gornjeg kraja Ladvić. To me veseli jer prije 30-tak godina, kada se u našem kraju stvorila pozitivna boćarska klima i kada smo osnovali dovoljno klubova da igramo primorsku ligu, svi mi koji smo sudjelovali u tome nismo vjerovali da bi danas, sutra mogli doći na ovaj nivo na koji smo došli. Kada se tu dodaju sve titule svjetskih prvaka, silne medalje raznih boja, činjenica da imamo zadnje dvije godine najboljeg superligaša iz naše županije koja je nekad imala i tri superligaša, odnosno prvoligaša, kada se tu doda da su juniori Sv. Jakova dvostruki pobjednici Kupa prvaka Europe, zatim svi rekordi koji su postavili dečki iz ovog mikro bazena, Leo Brnić, Marino Milićević, Karlo Šaban, Bruno Kraljić i sada ova mladost u kojoj neki streme još boljim rezultatima, zadovoljstvu nema kraja. Ne smijem ne spomenuti Luku Dorića, a posebno Ivana Rajačića Mužu, dva debitanta koji su ove godine osvojili ukupno četiri medalje od kojih je Ivano Rajačić Muža titulu prvaka svijeta i dvije titule viceprvaka svijeta, što je stvarno fantastično, govori Matetić.
- To je taj momenat u kojem svi možemo biti jako sigurni u kontinuitet rezultata. Konkretno, svi dečki dobili su nakon ovih uspjeha još jedan dodatni motiv za još odricanje. Da su savršeni, nisu! Svi oni imaju još prostora za razvoj, dograđivanje eksplozivnosti, tehnike, ali imaju i prostora da budu dugo godina u vrhu svjetskog boćanja, poručuje Matetić koji bez obzira na rezultate još uvijek ima iza sebe cijelu četu kritičara zbog svog načina rada.
No, rezultati za sada govore njemu u prilog, a kritičara će uvijek biti.
Rezultati mlađih dobnih kategorija vuku još jedno pitanje, a to je domaćinstvo svjetskoj smotri u skoroj budućnosti.
Rijeka je posljednji put bila domaćin 2010. godine.
- To bi bilo sjajno. Nažalost, nemamo nekih specijalno kvalitetnih dvorana, najkvalitetnija i jedina s osam staza je dvorana na Podvežici za koju već godinama govorim da bi neke stvari trebalo urediti da bude još bolja i ljepša. Volio bih da to uspije jer to bi bio šlag na torti ovoj generaciji i njihovom nastupu u mlađim kategorijama. Okosnica reprezentacije U-23 se neće puno mijenjati. Nažalost, kratki smo s nekim jako kvalitetnim igračima za međunarodnu scenu, a Lovro, Filip i Žarko su se dokazali. Tu jedino malo ozbiljnije kuca Ivan Načinović, koji se već okitio titulom prvaka svijeta. Tu smo malo brojčano hendikepirani, ali je kvaliteta prisutna i ja bi stvarno volio da ti dečki imaju mogućnost na svom terenu pokušati ostvariti ponovno vrhunske rezultate, zaključio je Vjekoslav Matetić.