Nives Jelovica u subotu je dohvatila svoj 19. ekipni naslov prvakinja Hrvatske u boćanju.
Da, dobro ste pročitali, 19. put ponajbolja hrvatska i svjetska boćarica odvela je svoju ekipu do trona, u paru s Riom Vojković najzaslužnija je što su boćarice Pule prvi put u svojoj povijesti osvojile titulu.
Puljanke, predvođene Riječankom i Komižankom u finalu su nadigrale ekipu Čavle Škola boćanja, u finalnoj seriji presudna je bila pobjeda koju su ostvarile u Boćarskom domu Hrastenica, u uzvratnom susretu finala doigravanja Puljankama je bio dovoljan i remi.
- Da, ovo mi je 19. titula prvakinje, ali nisu sve bile Hrvatske. Hrvatske sam osvajala s Pašcem, Labinom i sada Pulom, imam i s talijanskom ekipom Graphistudio. Neki ne smatraju titulom one sve osvojene s Pašcem, jer tada nije bilo državnog prvenstva pa se to kao ne računa, tako neki kažu. Ali ja ih sve računam, uostalom naša županijska liga tada je bila jedino žensko natjecanje u Hrvatskoj, započet će Nives Jelovica, pa se vratiti na finalnu seriju.
- Naš voditelj Suad Zemunović početkom sezone, kada je doveo Riju i mene, već je planirao osvajanje titule. Sve smo mi govorile da će biti teško, igračice su na početku sezone bile malo prestrašene, trebalo je puno raditi, ali kako se sezona primicala kraju kompletna ekipa se podigla za nekoliko nivoa više. Uz Riju i mene dobile su volju za treniranje, ekipa sada na kraju i ekipa na početku sezone, dvije su potpuno različite stvari. Znali smo da Ria i ja moramo maksimalno odraditi čitavu sezonu, samo je trebalo pričekati da nam se još netko priključi. I to nam je uspjelo u prvoj utakmici finala doigravanja kada smo ih dobile na njihovom terenu pa nam je u uzvratu i neriješeno bilo dovoljno za titulu. Pula je prvi put prva, svi smo veseli sretni i zadovoljni, dodat će Nives.
Pitanje s kojim se Nives Jelovica periodično na kraju svake od posljednjih sezona susreće vjerojatno je uvijek isto, koliko još misli trajati u svijetu vrhunskog boćanja.
- Dvadesetipet godina sam tu i još se nisam zasitila. Imam motiva, uvijek nađem motiv više. Naravno da dođe poneka kriza, svaki sportaš to prođe, ali onda se vratim. Veliki poticaj mi je obitelj, bez podrške supruga sigurno ne bih mogla nadvladati svaku krizu, ali onda to prođe, dođu rezultati, a rezultati te uvijek podignu. Evo, nedavno smo Ria i ja osvojile Targa Rosa, ženski dio najpoznatijeg turnira četvorki Targa D'Oro, nastupala su 44 ženska para i lagano smo bile prve, bez nekih prevelikih trzavica u igri. E, to je baš bilo super. Dakle, koliko mislim trajati? Imam još motiva, znam otprilike kada bih prestala, ali neću reći. Uvijek kažem još nekoliko godina, neka tako ostane. Igrat ću sve dok me boćanje bude uveseljavalo, kada budem igrala bez volje, sreće i zadovoljstva, onda ću i prestati. No, ne skroz. Bit ću u boćanju sigurno, ali u nekom drugom obliku, kaže Nives.
Nives je u boćanju i sada na sve moguće oblike, osim što je ponajbolja svjetska boćarica, ona je i izbornica hrvatske ženske juniorske reprezentacije.
- Imamo sada u planu odraditi jednu prijateljsku utakmicu sa Slovenijom, ako budemo pronašli slobodni termin. Osim toga, sada nam slijedi i regionalna boćarska liga, igraju Novi Beograd iz Srbije, tri slovenske ekipe i Komiža, Pula i Čavle Škola boćanja. Igra se 13. i 14. svibnja, ekipe su podijeljene u dvije skupine, igraju na dva turnira u Puli i Ljubljani, a dvije prvoplasirane ekipe iz svake grupe nakon toga igraju finalni turnir u Beogradu. RBL je osnovana kako bi se odigravale jače utakmice, a samim time reprezentativke i ostale igračice unutar klubova imaju dobar trening uoči europskih ili svjetskih nastupa, odnosno Kupa europskih prvakinja. Ove godine nas čeka Svjetsko prvenstvo u francuskom Rumilyju. Očekivanja? Da odemo i osvojimo medalju, to je uvijek cilj, zaključit će Nives Jelovica.
